„Koji vam je izgovor da Palestincima ne vjerujete?” pita Noam Shuster Eliassi u novom dokumentarcu „Coexistence, My Ass!”, pretvarajući svoju jednočlanu stand-up predstavu u politički manifest.
Shuster Eliassi, izraelska Židovka odrasla u jednoj od rijetkih miješanih židovsko-palestinskih zajednica, godinama je radila na mirovnim projektima – sve do epifanije u zgradi Ujedinjenih naroda. Inspirirana usponom komičara Volodimira Zelenskog u Ukrajini, odlučila je humorom „raskopati” pojam suživota. „Htjela sam ga raslojiti”, objašnjava komičarka, „pokazati smiješne kumbayah trenutke iz djetinjstva i ponuditi nešto drukčije.”
Video-skečevi na društvenim mrežama ubrzo su joj donijeli poziv s Harvarda da razvije cjelovitu predstavu. Trojezična – govori hebrejski, arapski i engleski – Shuster Eliassi bez teškoća preskače jezične i kulturne barijere, dok šale o vlastitoj majci, susjedima i spojevima služe kao uvod u ozbiljna pitanja moći i nejednakosti.
Film redateljice Amber Fares pratio ju je pet burnih godina između Sjedinjenih Država i Izraela. U rujnu prošle godine, u Montrealu, komičarka završava rutinu rečenicom koja zakuca tišinu: „Nekad je slon u prostoriji bila okupacija. Sada je slon – genocid.”
Tragični događaji od 7. listopada 2023. i izraelsko razaranje Gaze, u kojem je poginulo više od 71 000 Palestinaca, preusmjerili su cijeli projekt. Umjesto priče o poteškoćama stand-up karijere u izbornom SAD-u, nastao je portret osobe koja humorom prokazuje ratnu brutalnost i licemjerne parole o „koegzistenciji”.
Publika se kroz film smije njezinoj molbi palestinskim susjedima da joj za Dan neovisnosti posude kebab – „bez agende, samo tahini!” – ali u završnici ostaje suočena s jasnim pitanjem: mogu li šale probiti zidove šutnje i nelagode kad se govori o životima pod opsadom?
„Coexistence, My Ass!” nudi rijedak, iskren pogled na prijateljstva preko nacionalnih linija i na hrabrost da se o najvećoj temi dana – nasilju nad civilima – govori glasno, duhovito i, kako Noam tvrdi, beskompromisno.