Kad je Hrvatska 2013. ušla u Europsku uniju, tisuće su mladih u Irskoj tražile "obećani posao". Bernarda Marasović bila je jedna od njih – dok nije odlučila kupiti jednosmjernu kartu za povratak kući i srce staviti ispred karijere.
„U početku, kad mi se taj osjećaj i vratio i stvorio u meni, mislila sam – moram to ugasiti, super mi je u Dublinu, ali jednostavno nisam se mogla othrvati”, prisjetila se 33-godišnjakinja, danas direktorica Turističke zajednice grada Skradina.
Zahvaljujući iskustvu u međunarodnoj farmaceutskoj tvrtki i globalnoj društvenoj mreži te znanju pet svjetskih jezika, Marasović je pokrenula niz projekata kako bi Skradin, „nebrušeni dijamant Dalmacije”, stavila na turističku kartu. Kruna truda zasad je "Skradinski festival rižota i načina života", manifestacija koja je već prve godine osvojila priznanje struke i probudila lokalni ponos.
Ugostitelj Tome Računica tvrdi da je upravo Bernardina energija bila okidač: „Ona je bogomdana. Ne da je sad hvalim, nego jednostavno ona je probudila u ljudima da pokažu što znaju.”
Najveći navijač za povratak bio je otac Nediljko: „Ja sam sebi dao zadatak: kako sam ti dao blagoslov da ideš van, tako ću se svim silama boriti da se vratiš. Zbog toga što je ona sad tu, ja sam najsretniji čovjek na svijetu.”
Priznaje ipak da prijelaz iz kozmopolitskog Dublina u mir Krke nije bio lak – izazov s kojim se suočava i mnogi drugi iseljenici. No posjetitelji Skradina, kojima otkriva skrivene uvale, gastronomske adute i blizinu Nacionalnog parka Krka, za nju su najbolja potvrda da se odluka isplatila.
Marasović planira širiti ponudu kroz cjelogodišnje programe i povezati lokalne proizvođače s globalnim trendovima održivog turizma. Nakon povratka s „Smaragdnog otoka” na zelenu oazu Dalmacije, tvrdi da joj dugo traženo mjesto u svijetu sada leži nadomak Skradinskog mosta.