Nova studija objavljena u časopisu PLOS One dodatno potvrđuje koliko je jaka veza između ljudi i njihovih kućnih ljubimaca. Tim predvođen psihologom Philipom Hylandom s Maynooth sveučilišta u Irskoj analizirao je uzorak od 975 punoljetnih stanovnika Velike Britanije kako bi ispitao pojavu poremećaja produljenog tugovanja nakon smrti kućnog ljubimca.
Ključni nalazi:
- Čak 21 % ispitanika koji su iskusili i smrt bliske osobe i smrt ljubimca izjavilo je da su se teže nosili s gubitkom životinje nego čovjeka.
- 8,1 % sudionika koji su izgubili kućnog ljubimca ispunjava kriterije za dijagnozu poremećaja produljenog tugovanja – snažne, dugotrajne boli i čežnje koje traju dulje od godinu dana i remete svakodnevno funkcioniranje.
Ovi rezultati podupiru prošlogodišnje istraživanje britanske organizacije RSPCA, prema kojem samo 1 % građana kućnog ljubimca doživljava kao „samo životinju”, dok ga velika većina smatra članom obitelji ili najboljim prijateljem.
Autori rada naglašavaju da se u postojećim dijagnostičkim priručnicima poremećaj produljenog tugovanja formalno ne priznaje kada je riječ o smrti kućnog ljubimca. Međutim, podaci pokazuju da je emocionalna bol u mnogim slučajevima jednako snažna – pa čak i jača – od one izazvane gubitkom bliskog člana obitelji ili prijatelja.
Istraživači stoga zaključuju kako bi mentalnozdravstveni stručnjaci trebali ozbiljnije razmotriti patnju vlasnika koji izgube ljubimca i pružiti im odgovarajuću podršku, jer za znatan dio ljudi taj gubitak ostavlja dugotrajne posljedice na psihičko zdravlje.