Plava površina Jadrana skriva sve ozbiljniji problem – plastika koja se s vremenom raspada u mikrofragmente i završava u hranidbenom lancu.
Dr. sc. Mirta Smodlaka Tanković, predstojnica Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Rovinju, pokazala je uzorak prikupljen tek jednu nautičku milju od obale: „To vam je sve mikroplastika. To su čestice manje od pola centimetra.” Prosječna koncentracija u Jadranu iznosi oko 250 000 čestica po kilometru kvadratnom, a prema najnovijim mjerenjima taj broj katkad doseže i 600 000.
Mikroplastika u more dospijeva otpadnim vodama, kišom i otpadom s brodova, a – upozorava Smodlaka Tanković – ulazi i u organizme riba te posredno u ljudsku prehranu. Iako znanstvenici još skupljaju dokaze o dugoročnom utjecaju na zdravlje, posljedice u ekosustavu već su vidljive.
Voditelj Laboratorija za evolucijsku ekologiju dr. sc. Martin Pfannkuchen ističe da Jadran više ne može amortizirati pritisak iz industrije, poljoprivrede i građevinskih radova uz obalu: „Naš udio u zagađenju Jadrana već danas ima vidljive posljedice koje nisu u našu korist.”
Veliki dio nevidljivih vlakana dolazi i iz kućanstava. Procjenjuje se da pri svakom pranju sintetičke odjeće odjeće u more završi između 1 800 i 2 000 mikroskopskih vlakana.
„Problem neće riješiti netko drugi. Moramo sami smanjivati upotrebu plastike i izgraditi sustave na kopnu koji će blokirati njezin ulazak u more”, poručuje Smodlaka Tanković.
Znanstvenici podsjećaju da je Jadran dragulj Europe, ali i zatvoreni, osjetljivi bazen koji ne može beskonačno upijati onečišćenje. Zaštita mora, kažu, počinje od svakog pojedinca – od odabira proizvoda bez plastike do odgovornog odlaganja otpada.