U sjeni stoljetnih maslina na Runjanu kraj Muntića Snježana Buić i suprug Berto vode tiho, ali odlučno nadmetanje s vremenom: spašavanje istarske koze, životinje koja je još donedavno nestajala s istarskih pašnjaka.
Prema posljednjim podacima na poluotoku živi oko 140 grla ove autohtone pasmine. Ključnu potporu njezinu oporavku pružaju Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI), Udruga uzgajivača istarske koze i Istarska županija. Prošle je godine taj trojac pokrenuo Fond „Naša istarska koza – La Nostra Capra Istriana” i program simboličnog usvajanja: svaki usvajatelj godišnje uplati 500 eura, od čega 350 ide izravno uzgajivaču, a 150 AZRRI-ju za edukaciju i promociju.
„Bez AZRRI-ja i Županije bi sve palo u vodu”, kaže Buić, čije je stado postalo ogledni primjer funkcioniranja projekta. Devet njezinih koza već su „posvojili” Grad Pula, Istarska županija, Grad Labin, Vodnjan i nekoliko privatnih entuzijasta.
Od prvih deset koza koje je dobila u srpnju 2022. Snježana je danas vlasnica više od dvadeset koza i tri jarca. Jedan je prošle godine u Gudovcu proglašen šampionom, a preostala dva također nose visoke ocjene. „Planiram uzgojiti vrhunske jarce za rasplod. Netko cilja na sir, netko na meso, a svi radimo na istome – očuvanju naše istarske koze”, objašnjava.
Snažna mreža uzgajivača, potpomognuta fondom, omogućuje razmjenu jaraca i namjenska ulaganja u hranu, opremu i veterinarske usluge. „Meni je projekt sačuvao sredstva koja bih inače morala izvući iz džepa. Zahvaljujući njemu kupili smo utovarivač”, dodaje Snježana.
Ljubav prema životinjama nosi iz djetinjstva – s godinu dana već je čuvala ovce. Posao, ističe, nije za svakoga: „Kad dođe jarenje moraš biti spreman i po noći, na kiši i buri. Ali meni je to gušt; koze me opuste i napune energijom.”
Istarska koza, opisuje, nije „samo koza”. Tvrdoglava je, šegava i ima snažan karakter. „Pogleda te u oči i opet napravi po svome.” Svaka ima ime, a Snježana ih poznaje kao članove obitelji.
Interes za pasminu, posebno među mlađima, raste. Ipak, da bi se izašlo iz kategorije ugroženosti, broj grla mora još rasti. „Starih štala i kampanja na selu ima koliko hoćeš; šteta da zjape prazne”, poručuje.
Dok turisti i prolaznici sve češće zastaju kraj njezina ograđenog pašnjaka, Snježana Buić ne gubi fokus. Uz podršku fonda i zajednice uzgajivača, nada se da će istarska koza uskoro ponovno postati prepoznatljiv simbol krajolika kojem pripada.