Pad dinastije Pahlavi 1979. godine – poznat kao Iranska ili Islamska revolucija – označio je dramatičan prekid s dotadašnjom iranskom monarhijom i otvorio put formiranju Islamske Republike Iran.
Sve je kulminiralo svrgavanjem šaha Mohameda Reze Pahlavija i dolaskom ajatolaha Ruhollaha Homeinija, karizmatičnog šijitskog klerika koji je postao lice pobunjeničkog pokreta. Time je formalno ugašena višestoljetna iranska monarhija, a Teheran je od prozapadne, carske države prerastao u islamsku teokraciju.
Iako se ključni obračun odvio 1979., korijeni potresa sežu desetljećima unatrag. U državnom udaru 1953. – kojeg su, prema dostupnim podacima, orkestrirale CIA i britanski MI6 – s vlasti je maknut demokratski izabrani premijer Mohammad Mosaddegh. Pučem je šah vracen na tron, dodatno učvršćen u ulozi apsolutnog monarha i čvrsto vezan uz Sjedinjene Države.
Taj geopolitički savez donio je Washingtonu veliku gospodarsku korist: američke su kompanije preuzele značajan udio u iranskoj naftnoj industriji. Istodobno je Iran služio kao zapadni bedem protiv Sovjetskog Saveza, što će se nakon 1979. u potpunosti preokrenuti.
Revolucija je promijenila regionalnu ravnotežu moći, izazvala nove političke pukotine i ostavila nasljeđe koje i danas oblikuje odnose na Bliskom istoku – od energetskih tokova do sigurnosnih saveza.