Ruska invazija na Ukrajinu od samog početka oslanja se na široku infrastrukturu propagande. No sve je glasnije pitanje mogu li tvorci tih poruka – od televizijskih voditelja do službenih Telegram kanala – jednoga dana završiti pred sudom zbog pomaganja i poticanja ratnih zločina.
Povijesni presedani • Nürnberg: Julius Streicher, urednik antisemit- skog lista Der Stürmer, obješen je zbog poticanja na istrebljenje Židova, dok je radijski urednik Hans Fritzsche oslobođen – tek su naknadno otkriveni dokazi njegove uloge u holokaustu. • Ruanda: vodstvo radijske postaje koje je pozivalo na istrebljenje Tutsija proglašeno je krivim za poticanje genocida. • Balkan: srpski nacionalist Vojislav Šešelj oslobođen je jer sud nije mogao dokazati izravnu vezu između njegovih govora i zločina.
Danas se isti problem vraća u Ukrajini: kako dokazati da su riječi omogućile zločine?
„Informacijski alibi” – tiha priprema zločina Nova studija organizacija The Reckoning Project i Global Rights Compliance opisuje sustav „informacijskih alibija” – unaprijed osmišljene laži kojima se odgovornost za budući napad prebacuje na žrtve. Taktika je prvi put viđena u Siriji: ruski diplomati optuživali su oporbu za kemijske napade prije nego što je režim upotrijebio bojni otrov.
Primjeri u Ukrajini:
- Mariupoljska rodilišta (ožujak 2022.) – ruske tajne službe i veleposlanik pri UN-u Vasili Nebenzja tvrdili su da ukrajinska vojska koristi rodilišta kao „živi štit”. Istrage UN-a nisu pronašle dokaz za tu tvrdnju, ali zgrade su nakon toga bombardirane.
- Dramsko kazalište u Mariupolju – ruski novinar je nekoliko dana prije napada najavio da će „Ukrajinci gađati kazalište provokacijom”. Dva ruska zrakoplovna projektila od 500 kg potom su razorila sklonište u kojem je bilo više od tisuću civila; procjenjuje se da je poginulo oko 600 ljudi.
- Kolodvor u Kramatorsku (8. travnja 2022.) – samo pet minuta prije prvih izvještaja s terena, državna agencija RIA Novosti na zakazanom tweetu optužila je Ukrajinu za nadolazeći napad. Raketa je ubila 63 civila.
Od „govora mržnje” do sudnice Slavne uvrede, poput nazivanja Ukrajinaca „podljudima” koje treba „odcrviti”, i dalje su jeziva kulisa rata. No pravnici sada izdvajaju blaže, tehnički umiveno sročene poruke koje služe kao priprema zločina.
U podnesku Međunarodnom kaznenom sudu, tim odvjetnika predvođen dobitnicom Nobelove nagrade za mir Oleksandrom Matvijčuk tvrdi: „Svaki dan Ukrajinci umiru pod ruskim bombama… Ove teške povrede ljudskih prava ne bi bile moguće bez kampanje dehumanizacije ruskih propagandista, koji su jednako krivi kao i oni koji povlače okidač.”
Scott Martin iz Global Rights Compliance to opisuje slikovito: propagandisti su „vozači bijega” – dovode ubojicu na mjesto zločina i odvode ga nakon počinjenog djela. Ako sudovi prihvate tu analogiju, otvaraju se vrata kaznenim postupcima, sankcijama, pa i povećanom pritisku na internetske platforme koje šire koordinirane laži.
Granica između slobode govora i sudioništva u zločinu Razlikovati laž u javnom diskursu od kaznenog pomaganja postaje ključno. „Najopasnije riječi nisu nužno one najžešće”, stoji u izvješću. „To su mirne, odmjerene, koordinirane konstrukcije koje pripremaju teren za ubojstvo.”
Uspije li se ta teza potvrditi pred sudom, ruski bi propagandisti prvi put mogli odgovarati ne zbog ideološke ostrašćenosti, nego zbog izravne uloge u planiranju ratnih zločina. A to bi, kako upozoravaju aktivisti, bili povijesni dosezi – i jasna poruka da se ni iza najsofisticiranijih ekrana više ne može sakriti prljava ruka krvavog posla.