Na strmoj uzvisini 210 metara iznad Jelse već stoljećima stoji utvrda Galešnik, čuvar plovidbenoga puta i hvarske obale. Dok konzervatori ovih dana obnavljaju razorene kamene blokove, arheolozi su naišli na otkriće koje mijenja razumijevanje povijesti cijeloga područja.
Restauratorski tim stabilizira urušene zidove izvornim kamenom i hidrauličnim vapnenim mortom. „Prvo smo obodno nazidali u hidraulični vapneni mort, lokalni kamen, izvorni. Sada radimo ispunu od malih komada kamena i te gotove hidraulične žbuke”, objašnjava restaurator Ozren Radovanović.
Radovi se provode pod okriljem projekta „Istočno-jadranski kasnoantički maritimni limes”, koji u prvoj fazi obuhvaća upravo Galešnik. Cilj je zaštititi i predstaviti kasnoantički sustav nadzora obale, no prvi terenski dani već su ponudili neočekivanu priču.
„Ispod njega utvrde se nalazi još jedan perimetar bedema, najvjerojatnije iz kasne bronce. Zidan velikim megalitskim bedemima, to je jedna od vrlo značajnih ilirskih gradina, a Galešnik kao kasnoantička utvrda zauzela je samo akropolu te gradine”, ističe arheolog Miro Katić iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika.
Novi prsten zidina pokazuje da je mjesto bilo utvrđeno najmanje tisuću godina prije nego što su kasnoantički graditelji podigli današnju strukturu. Preko presjeka bedema prolazila je i rimska cesta koja je povezivala istočni i zapadni dio otoka, potvrđujući stratešku važnost lokacije kroz čitavu povijest.
Stručnjaci naglašavaju da je za ovo višeslojno nalazište potrebno sustavno istraživanje kako bi se dragocjeni ostatci Ilira, Rimljana i kasnoantičkih graditelja trajno zaštitili i približili lokalnoj zajednici i posjetiteljima. Dosad pronađeni megalitski blokovi već daju naslutiti da Galešnik krije priču koja daleko nadilazi njegovu poznatu ulogu srednjovjekovnoga promatrača mora.