Zlatan Ibrahimović ni po završetku igračke karijere ne prestaje intrigirati javnost. U novom razgovoru bivši švedski reprezentativac, dijete hrvatsko-bosanske obitelji, otvorio je temu koju rijetko dotiče – vlastitu vjeru.
Na izravno pitanje novinara smatra li se religioznim, odgovorio je bez zadrške:
„Ne. Ja vjerujem samo u poštovanje. Tako da moja tetovaža ‘Samo mi Bog može suditi…’ nije upućena kritičarima, nego meni samome.”
Zlatan je objasnio kako je stav prema vjeri oblikovala smrt brata Sapka, preminulog u 42. godini od agresivne leukemije.
„Kad je moj brat preminuo, imao je leukemiju, gdje je bio Bog da mi pomogne? Svakog dana se zahvaljujete Bogu, molite se Bogu. Gdje je tad Bog bio tada? U mom svijetu, ja sam svoj Bog. To je ono u što ja vjerujem i to je dio mog razmišljanja.”
Gubitak brata opisao je i u autobiografiji, gdje piše da je Sapko „pričekao da dođem pa onda umro”, a priznao je i da se na pogrebu „smrznuo” jer bi bacanje zemlje značilo prihvaćanje njegove smrti.
Tetovaže kao osobni manifest
Ibrahimović kaže da svaka tetovaža nosi poruku. Na leđima ima budističke simbole kako ih ne bi gledao svaki dan, dok mu je lijeva strana tijela – „bliža srcu” – posvećena majci Jurki, sestri Saneli i pokojnom bratu. Na ramenu nosi japansku koi ribu koja pliva uzvodno jer, kako kaže, uvijek ide „protiv svih pravila”.
Odrastanje u Malmöu bilo je, prisjeća se, obilježeno strogom disciplinom.
„Otac je tražio da dođem kući do osam navečer, nisam smio ni minutu duže, jer bih bio kažnjen. Kako? Agresijom. Svaka obitelj ima svoj način odgoja; naš je bio teži.”
Iako potječe iz mješovite obitelji – majka katolkinja, otac musliman – 42-godišnji nogometni ikonoklast poručuje da mu je jedina religija poštovanje, a jedini autoritet on sam.
