Talijanski javni sustav zdravstva suočava se s istim kroničnim problemima koji muče i hrvatske bolnice – manjkom osoblja, preopterećenim rasporedima i sve duljim listama čekanja.
Prema podacima spomenutim u tekstu, medicinske sestre u Italiji mogu zaraditi i do 2600 eura mjesečno, no unatoč tome upozoravaju da su plaće nedostatne za volumen posla, noćne smjene i stalnu pripravnost. Ravnatelji tamošnjih bolnica naglašavaju da je manjak ljudi glavni uzrok iscrpljujućih radnih tjedana te da se specijalisti i sestre premještaju s odjela na odjel kako bi se popunile rupe u rasporedu.
U Hrvatskoj je slika gotovo preslikana: zbog kroničnog manjka kadra liječnici i sestre pokrivaju više radilišta, redovito dežuraju, a planiranje godišnjih odmora često ostaje neostvarena želja. Posljedica su i duge liste čekanja koje pacijente tjeraju prema privatnim poliklinikama ili čak preko granice.
Zajednički nazivnik dviju zemalja je, dakle, odljev zdravstvenih radnika, nezadovoljstvo postojećih zaposlenika visinom primanja te sve glasniji pozivi strukovnih sindikata na strukturne reforme i redefiniranje koeficijenata plaća.
Dok se u javnosti raspravlja o mogućim rješenjima – od povećanja plaća do rasterećenja administrativnih poslova – pacijenti na oba Apeninska poluotoka još uvijek najviše osjećaju ono što im sustav ne može pružiti: pravovremenu i dostupnu zdravstvenu zaštitu.