Grad Rijeka obilježio je 100 godina organizirane košarke uz nostalgično podsjećanje na razdoblje kad je KK Kvarner bio sportska senzacija cijele zemlje.
Najveći pljesak na svečanosti bio je rezerviran za protagoniste sedamdesetih, desetljeća u kojemu je riječki klub – tek pristigavši u Prvu ligu – preko noći postao jedan od najgledanijih i najomiljenijih u jugoslavenskoj ligi. Tadašnja „usmena predaja” o podvizima s Trsata širila se „po svakom gradskom kantunu”, a dvorana je redovito bila pretijesna za sve koji su htjeli vidjeti zvijezde tog doba.
Nevjerojatna utakmica iz 1978. Jedan od najsjajnijih trenutaka ostao je dvoboj u kojem je tadašnji europski prvak Bosna slavio 120:118 – rezultat koji se i danas prepričava kao dokaz da je Kvarner ravnopravno odmjeravao snage s elitom kontinenta. Upravo su zbog takvih večeri, prisjećaju se navijači, na Trsat stizali i međunarodni velikani poput talijanskog beka Pierluigija Marzoratija, pa čak i buduća NBA legenda Larry Bird.
Plećašev odlazak i povratak Zlatne godine ipak su narušile trzavice unutar svlačionice. Nesuglasice s najboljim strijelcem Nikolom Plećašem dovele su do njegova iznenadnog transfera u zagrebačku Industromontažu, nakon čega je momčad ispala iz lige. Klub ga je „hitno pozvao natrag” i s njim dogurao do finala Kupa 1977., ali od tada se, kažu kroničari, teško vraćao prvotni sjaj.
Unatoč kasnijim usponima i padovima, riječki košarkaški veterani danas ističu da je upravo ta romantična era – kad su subotnji TV prijenosi bili rijetkost, a radijski reporteri prenosili utakmice uživo – duboko urezala košarku u identitet grada. Stoga je proslava stoljeća sporta podno Trsata prošla u znaku jedne misli koja je odzvanjala među okupljenima: „Pamtimo samo sretne dane.”