Kad su zbog pandemije nestali koncerti, izložbe i druženja, Eda Vujević okrenula se – vlastitoj kuhinji. Rezultat je knjiga kolumni „Silom domaćica”, zbirka nastala kroz pet godina bilježenja svakodnevnih zgoda iz zatvorenih stanova i improviziranih radnih soba.
Autorica kaže da je pisati počela „onog trena kad su se vrata javnog života zalupila”, pa su glavne junakinje postali članovi obitelji, kućanski aparati i sitni kućni kvarovi. Upravo zato, tvrdi, tekstovi „pršte humorom” – crnim, ali oslobađajućim u „grubim vremenima” koja su tražila tračak vedrine.
Čitatelji su, prisjeća se, često brinuli hoće li iduće jutro pronaći novu kolumnu jer im je postala svakodnevni ritual. Vujević priznaje da u pisanju balansira između novinarstva i književnosti: dokumentira realnost, ali joj daje satirični zaokret kako bi prenijela „ono zajedničko što dijelimo dok kuhamo, svađamo se i umaramo od vlastitih misli”.
Iako pandemijske restrikcije polako blijede iz pamćenja, autorica vjeruje da će se mnogi u pričama „Silom domaćice” prepoznati: „Sve su to male situacije koje nas drže na okupu, čak i kad smo zatvoreni – humor je tu da nas podsjeti da smo živi.”