Prof. Zvonimir Tonković već je desetljeće prepoznatljivo radijsko lice (i glas) Otočca, a ujedno je i jedini formalno obrazovani tamburaš s područja Like. Strast prema glazbi – ali i novinarstvu – naslijedio je od oca Matije Tonkovića, dugogodišnjeg člana nekoć vrlo popularne otočke grupe „4+1”.
Slušatelji ga, kaže, neprestano zovu: tijekom svake emisije Hrvatskog radija Otočac javi se dvadesetak do tridesetak ljudi iz Otočca, Gospića, Rijeke, s Krka… No posljednjih je mjeseci svu energiju usmjerio na Tamburaški orkestar Gackoga pučkog otvorenog učilišta Otočac. S 15 starijih i 10 mlađih članova redovito vježba repertoar koji, kako ističe, „zvuči sve bolje iz probe u probu”.
Kad ne dirigira orkestrom, Tonković nastupa samostalno na gitari po klubovima u Otočcu, Gospiću i Perušiću. Unatoč zgusnutom rasporedu, ostaje dosljedan jednom načelu:
„Foliranje na play-back je nešto doista ružno i odvratno. Poštenije je zasvirati uživo nego obmanjivati publiku i samoga sebe”, kaže profesor, dodajući da on nikada nije posegnuo za matricama.
Uz rad na radiju i svirke uživo, Tonković potpisuje i brojne autorske skladbe. Na svojem kućnom studiju snimio je cijeli niz pjesama koje se vrte na YouTubeu; neke su, kako sam navodi, prešle prag od 5 000 preslušavanja. Posljednja u nizu, šaljiva „Andr-bandr” otpjevana na gačanskom idiomu, svakoga dana bilježi sve više klikova, što ga, priznaje, posebno veseli.
U Lici tako zvuk tambure dobiva i školovanu ruku i moderni medijski pogon – a Zvonimir Tonković ostaje prvo ime oba svijeta.