Tisuće vjernika diljem Hrvatske danas hodočaste u marijanska svetišta obilježavajući Veliku Gospu, državni blagdan i crkvenu svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, koji se slavi svake godine 15. kolovoza.
Prema katoličkom nauku, Marija je „po završetku zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u slavu neba”, čime se ispunjava vrhunac njezina Bogu posvećenog života i cilj kojem teži svako ljudsko postojanje. Dogmu je 1. studenoga 1950. proglasio papa Pio XII., no vjerničko štovanje Marijina uznesenja seže do samih početaka kršćanstva.
Vjernici u Hrvatskoj stoljećima iskazuju posebnu pobožnost Majci Božjoj, što potvrđuju brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi. Tradicionalno je zazivaju kao „kraljicu Hrvata” i „fidelissima advocata Croatiae” – najvjerniju odvjetnicu Hrvatske.
Biblijska simbolika Marije pojavljuje se u Starom zavjetu, gdje se žena suprotstavlja zmiji – slici zla – te u Novom zavjetu, u Apokalipsi, gdje trudna žena nosi nadu u borbi protiv zmaja. Ta dvostruka slika nježnosti i snage nadahnjuje pobožnost koja i danas okuplja vjernike, osobito u Europi i Južnoj Americi, a u Hrvatskoj se očituje masovnim hodočašćima u svetišta poput Marije Bistrice, Sinja i Aljmaša.
Blagdan Velike Gospe tako ostaje jedan od najvažnijih duhovnih i kulturnih događaja u hrvatskoj tradiciji, povezujući vjernike u molitvi, zahvalnosti i nadi.
