Hrvatski nautički čarter, do jučer nedodirljiv u svjetskim razmjerima, ove je sezone ponovno osjetio snažne udarce prevelike ponude i rastuće konkurencije iz Grčke.
Predsjednik Udruženja nautičkog turizma pri HGK-u Sean Lisjak opisuje srpanj kao upozorenje: značajan broj plovila ostao je na vezu, a ne u plovidbi. U odnosu na prošlu godinu zabilježeno je oko tisuću manje dolazaka (ukupno 302 000), dok su noćenja tek neznatno porasla na 1,88 milijuna. „Cijena tjednog najma broda od 14 metara danas je niža nego 2012.”, napominje Lisjak, dok su troškovi održavanja, kupnje i plaća eksplodirali.
Prevelika flota izravno ruši prosječnu popunjenost, a manje tvrtke s dva ili tri broda sve teže pokrivaju troškove. U industriji se stoga sve glasnije zaziva formalna kategorizacija kako bi se „izfiltrirale” ozbiljne kompanije i omogućilo podizanje cijena kroz višu razinu usluge.
Marinama je, unatoč slabijem čarteru, sezona ostala stabilna zahvaljujući trajno visokoj potražnji vlasnika privatnih brodova. No, svaka lošija čarter godina pojačava pritisak na snižavanje cijena vezova ili odgodu plaćanja.
Dok se Hrvatska suočava s posljedicama ulaska u europodručje i rasta cijena, Grčka je iskoristila pandemijske godine za obnovu flote uz velike javne subvencije. Moderniji brodovi i povoljniji omjer cijene i kvalitete sada privlače dio publike koja se nekad automatski odlučivala za Jadran. Razlike ipak postoje: u Egeju su udaljenosti među lukama mnogo veće, dok je na Jadranu „sve nadohvat ruke”.
Lisjak zato poziva na strateški zaokret: prihvatiti da će sljedeće dvije do tri godine biti izazovne, investirati u mlađa plovila te podignuti kvalitetu i cijene kako bi se hrvatski čarter odmaknuo od masovnog modela i očuvao profitabilnost.
Ako se trend prevelike ponude i cjenovnog rezanja nastavi, upozoravaju iz struke, dio manjih tvrtki mogao bi nestati sa scene, a tržište bi se koncentriralo oko onih koji mogu pratiti novu razinu ulaganja i standarda.