Hrvatsko gospodarstvo ušlo je u 2026. godinu s dvostrukim licem. Makroekonomski pokazatelji ostaju solidni – realni rast BDP-a oko 2,8 %, proračunski manjak 2,9 % te javni dug približno 56 % BDP-a – no ispod tih brojki skrivaju se strukturne slabosti i ovisnost o vanjskim ciklusima.
„‘Nasljeđe’ iz 2025. godine pritom ima važnu ulogu – kao oslonac, ali i kao izvor novih pritisaka”, napominje izv. prof. dr. sc. Pavle Jakovac s Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
Pozitivna strana bilance • Ulazak u europodručje i šengenski prostor i dalje smanjuje transakcijske troškove te podiže investicijsku percepciju zemlje. • Bankarski sustav ostaje visoko kapitaliziran i likvidan, a rejting Hrvatske već je nekoliko godina u investicijskom razredu A s pozitivnim ili stabilnim izgledima.
Stare i nove prijetnje • Inflacija od oko 3 % sporije pada nego u ostatku europodručja, gurajući troškove hrane, stanovanja i usluga naviše. • Produktivnost raste presporo, a investicije se pretežito slijevaju u nekretnine i turizam, dok je industrijska baza uska. • Demografski pad i manjak kvalificirane radne snage pojačavaju pritisak na plaće i uvoz radnika.
Izvoz pod povećalom Hrvatska gotovo tri petine izvoza i dalje ostvaruje u uslugama, ponajprije turizmu, dok je robni izvoz koncentriran na prehrambenu i farmaceutsku industriju, električnu opremu te nekoliko manjih niša. Glavna odredišta ostaju Njemačka, Italija, Slovenija i Austrija. Potencijalne nove američke carine zasad neće izravno pogoditi domaće tvrtke, ali bi kroz lančane učinke unutar EU-a mogle oslabiti potražnju.
Investicije: propuštene prilike Strane izravne investicije dosegle su 3,12 milijardi eura do kraja rujna 2025., no Hrvatska i dalje zaostaje za srednjoeuropskim konkurentima u privlačenju greenfield ulaganja u proizvodnju i tehnologiju. Glavne prepreke ostaju administrativne barijere, pravna nesigurnost i nedostatak stručnih radnika.
Politička očekivanja i europska pozornica Vlada za 2026. najavljuje održavanje stabilnosti, obuzdavanje inflacije i daljnji rast BDP-a. Ti su ciljevi dostižni, ali samo uz povoljne vanjske uvjete i opreznu fiskalnu politiku; bez dubljih reformi u obrazovanju, javnoj upravi i porezima teško je očekivati snažniji, inkluzivniji rast.
U tom kontekstu posebno odjekuje nominacija guvernera HNB-a Borisa Vujčića za potpredsjednika Europske središnje banke. Ako bude potvrđen, taj bi potez simbolizirao priznanje hrvatskoj monetarnoj tranziciji i stabilnom bankarskom sustavu, ali neće sam od sebe riješiti domaće strukturne probleme.
Zaključak Hrvatska ulazi u 2026. stabilna, ali ranjiva. Izbor je jasan: ostati pri kratkoročnom gasenju požara ili krenuti u duboke strukturne reforme koje bi gospodarstvu dale novu, dugoročniju dinamiku.