Zastoj tankera i teretnih brodova u Hormuškom tjesnacu – jedinoj pomorskoj arteriji koja Persijski zaljev spaja s otvorenim morima – u nekoliko je tjedana pogurao cijene plastike i polimera na najvišu razinu od 2022. godine.
Prema procjeni Rabobanka, kroz ovaj uski prolaz godišnje prođe petrokemikalija vrijednih između 20 i 25 milijardi dolara. Analitičari zato upozoravaju da bi dugotrajniji poremećaj mogao prisiliti proizvođače da višak troškova – od sirovine do transporta – prebace na krajnje potrošače.
Bliski istok, predvođen Saudijskom Arabijom, prošle je godine držao više od 40 % svjetskog izvoza polietilena (PE). „Sve tvrtke koje materijal uvoze iz te regije sada se natječu za zamjenske sirovine po znatno višim cijenama”, upozorava Joel Morales iz OPIS-a.
Cijene ključnih materijala, polietilena i polipropilena (PP), od početka sukoba rastu paralelno s naftom. Izvršni direktor američkog Dowa Jim Fitterling kaže da je „globalna logistika postala neizvjesna” i procjenjuje kako je polovica svjetske ponude polietilena izravno izložena zbivanjima u Zaljevu. Potpuno zatvaranje tjesnaca, dodaju analitičari, skinulo bi s tržišta još oko 1,2 milijuna barela dnevno posebnog naftnog derivata potrebnog petrokemiji.
Najugroženija Azija
Profesor Maksim Sonin sa Sveučilišta Stanford ističe da nagli skok cijena odražava veći „prihvat rizika”, pri čemu su najizloženije azijske ekonomije – Japan, Južna Koreja i Indija – koje ovise o uvoznom derivatu nafte kao glavnoj sirovini za plastiku.
Europski proizvođači, pritisnuti skupljom naftom i fiksnim ugovornim cijenama, jedva prenose troškove na kupce. Sjeverna Amerika pak ima prednost domaće sirovine iz prirodnog plina: više od polovice tamošnjeg polietilena završava u izvozu, pa američke tvrtke bilježe natprosječnu maržu.
Agustin Izquierdo, financijski direktor LyondellBasella, priznaje da su PE i PP od početka krize poskupjeli, ali dodaje kako su narudžbe za travanj „najbolje u zadnjih sedam mjeseci”.
Lanac poskupljenja širi se nizvodno
Rastući ulazni troškovi već se prelijevaju na krajnje proizvode. Američki Celanese i Dow najavili su nova poskupljenja, a u Europi su BASF i Wacker Chemie slijedili trend. Njemački Lanxess otišao je najdalje, podigavši cijene specijalnih aditiva i plastifikatora i do 50 %.
Udari se osjećaju i izvan kemijske industrije: indijski proizvođač flaširane vode Bisleri povećao je cijene 11 %, dok američki Ecolab uvodi energetske naknade od 10 do 14 %. Analitičari strahuju da bi takav val mogao zakočiti potražnju za širokom paletom plastičnih proizvoda i dodatno raspiriti globalnu inflaciju.
Dugoročno, ocenjuje Sonin, vjerojatno slijedi konsolidacija tržišta i jačanje najvećih proizvođača s najnižim troškovima proizvodnje.