Osam desetljeća nakon što je bomba „Little Boy” sravnila Hirošimu, živih hibakuša – registriranih preživjelih atomskog napada – ostalo je manje od 100 000. Njihova prosječna dob dosegnula je 86 godina, a svaka smrt uzima dio kolektivnog sjećanja na prvi nuklearni napad u povijesti.
Sjećanja koja blijede
Yoshiko Niiyama imala je deset godina kada je, dva dana nakon eksplozije, ušla u zapaljeni grad tražeći oca. „Sjećam se da je zrak bio ispunjen dimom, posvuda su bila tijela… i bilo je tako vruće”, kazala je 90-godišnjakinja u domu na periferiji Hirošime. Oca, bankovnog službenika čija se poslovnica nalazila samo kilometar od hipocentra, nikada nije pronašla. „Moj otac je bio visok pa bih, kad god bih ugledala visokog čovjeka, potrčala za njim nadajući se da je to on. Ali nikada nije bio.”
Godinama je šutjela – strah od diskriminacije pratio je mnoge preživjele koje se javno nisu izjašnjavale. Tišinu je prekinula tek na poticaj unuke Kyoko, danas 35-godišnje novinarke i majke dvoje djece. „Bila bi šteta da ne mogu svojoj djeci ispričati što se dogodilo njihovoj baki”, kaže Kyoko, jedna od polaznica gradskog programa „obiteljskih nasljednika” koji potomcima hibakuša omogućuje službenu certifikaciju za čuvanje i prenošenje svjedočanstava.
Utrka s vremenom
Japansko ministarstvo zdravstva objavilo je da će, kako bi „smanjilo teret” starim preživjelima, ukinuti desetogodišnje ankete o njihovu zdravlju i životnim uvjetima. Istodobno, brojke su neumoljive: 1981. bilo ih je više od 372 000, danas ih je tek petina te brojke. Među 78 osoba koje su se 6. kolovoza 1945. nalazile unutar 500 metara od hipocentra, živ je još samo jedan 89-godišnjak.
Prošle je godine mreža preživjelih Nihon Hidankyo primila Nobelovu nagradu za mir, međunarodno priznanje višedesetljetnoj kampanji za zabranu nuklearnog oružja. No sami hibakuše svjesni su da je vrijeme njihov najveći neprijatelj. „Hibakuše su cijeli život hrabro prepričavale svoje priče, iznova proživljavajući traume – kako bi svijet shvatio što nuklearno oružje čini ljudima i zašto mora biti ukinuto”, podsjetila je Melissa Parke, izvršna direktorica Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja.
Povratak nuklearne napetosti
Dok svjedoci atomskog užasa polako nestaju, devet nuklearnih država troši milijarde na modernizaciju ili proširenje arsenala. Ruski predsjednik Vladimir Putin nije isključio upotrebu taktičkog nuklearnog oružja u ratu protiv Ukrajine; bivši ruski vođa Dmitrij Medvedev nedavno je uputio prikrivenu nuklearnu prijetnju, na što je Donald Trump uzvratio tvrdnjom da je „premjestio dvije nuklearne podmornice bliže regiji”. Razvoj sjevernokorejskog nuklearnog programa i dalje je nezaustavljen.
Za Niiyamu, kolovoz ostaje mjesec noćnih mora. Ne može prisustvovati komemoraciji na otvorenom; svečani prijenos gleda iz dnevnog boravka, gdje čuva očevu čajnu šalicu – jedini opipljivi trag koji je preživio vatru. „Ne volim kolovoz. Ne želim se prisjećati tog dana, ali ga ne mogu zaboraviti. I ipak, drago mi je što još uvijek znam da sam hibakuša”, kaže.