Godinama je život Gisèle Pelicot bio noćna mora. Suprug Dominique više od desetljeća ju je drogirao, snimao i dovodio druge muškarce da je siluju u njezinu vlastitom domu. Na suđenju je ispričala: „Žrtvovana sam na oltaru poroka”.
Otvoreni proces bez zatvorenih vrata – rijetkost u slučajevima seksualnog nasilja takvih razmjera – pretvorio je 73-godišnju Francuskinju u simbol otpora. Policija je na snimkama identificirala 50 od ukupno 83 muškarca; njih 51 završilo je na optuženičkoj klupi. Dominique je priznao zlodjela i dobio 20 godina zatvora, a ostali sudionici kazne između tri i 15 godina.
Pelicot je svjesno odbila pravo na anonimnost kako bi, kako kaže, „sramotu vratila silovateljima”. Time je tisućama žrtava širom svijeta poslala poruku da se nemaju čega stidjeti.
Sada, u netom objavljenim memoarima „A Hymn to Life”, donosi neočekivani zaokret: priču o ljubavi koja ju je vratila u život. Nedugo prije početka suđenja zajednički prijatelji upoznali su je s umirovljenim stjuardom Jean-Loupom, udovcem s otoka Île de Ré. Veza se razvijala polako i nježno, a Gisèle piše da je ponovno definirala intimnost vlastitim pravilima.
„Zaljubili smo se kao tinejdžeri kada to nitko od nas nije očekivao… Život uvijek donosi lijepa iznenađenja. Unio je mnogo boje u naše živote”, navodi u knjizi.
Nakon što je pravda za zločine napokon zadovoljena, nova ljubav postala je njezino konačno oslobođenje – dokaz da, kako sama kaže, „ljubav nije mrtva, ja nisam mrtva”.