Više od tri desetljeća nakon dramatičnog četvrtfinala Svjetskog prvenstva 1990. u Torinu, Faruk Hadžibegić i dalje razmišlja o promašenom jedanaestercu protiv Argentine – i o posljedicama koje, kako kaže, nadilaze nogomet.
U razgovoru za podcast „Balkan Rules” nekadašnji reprezentativac Jugoslavije iznio je dojmljivu tvrdnju: da je njegov udarac završio u mreži, politička povijest bivše države mogla je krenuti drukčijim smjerom.
„Da sam dao gol, uvjeren sam da bismo prošli u polufinale, a poslije toga ne bi došlo do rata”, rekao je Hadžibegić. Dodao je kako vjeruje da bi momčad „bez rata bila svjetski prvak na SP-u 1994. u SAD-u”.
Četvrtfinale u Torinu ostalo je upamćeno po obrani Tomislava Ivkovića, koji je skinuo kazneni udarac Diegu Maradoni, te po dramatičnoj seriji jedanaesteraca u kojoj je posljednji, odlučujući pokušaj upravo Hadžibegić poslao pokraj vratnice. Argentina je prošla dalje i na kraju stigla do finala, dok je Jugoslavija ubrzo nestala s nogometne karte.
Hadžibegić danas ističe kako se tek s odmakom vidi koliki je teret nosio taj tren: „To govorim s punim uvjerenjem i rekao bih to pred Bogom i narodom.” Istodobno priznaje da njegova teza neće naići na opće odobravanje: „Političari žele rat, a ne narod.”
Iako je teško zamisliti da bi jedan precizan udarac mogao zaustaviti raspad države, Hadžibegićeve riječi evociraju sliku generacije igrača koja je, unatoč sportskom talentu, uhvaćena u vihoru povijesti. Njegova izjava podsjeća koliko sport i politika ponekad budu neraskidivo isprepleteni – i koliko jedan promašaj može ostati upisan u kolektivno sjećanje.