Stručnjaci upozoravaju da se u zemlji gradi oko 20 posto manje stanova nego što bi tržište moglo apsorbirati, a posebno se ističe Zagreb, koji bi, prema procjenama, trebao dobiti dodatnih 1 000 do 2 000 stanova svake godine.
Procjene bez službenih brojki U Hrvatskoj zasad ne postoji službena metoda kojom bi se precizno odredila godišnja potreba za novim stanovima. Analitičari stoga posežu za usporedbama s državama koje su, suočene s vlastitim stambenim krizama, već izračunale nužnu razinu gradnje:
• Ujedinjeno Kraljevstvo procjenjuje da treba izgraditi 300 000 – 400 000 stanova godišnje. • Nizozemska cilja na oko 100 000 novih jedinica svake godine.
Kada se takvi omjeri preračunaju na hrvatsku populaciju, rezultat sugerira da bi ovdašnjem tržištu trebalo približno 20 000 novih stanova godišnje. No stručnjaci upozoravaju da brojku valja prilagoditi specifičnom kontekstu: između 2011. i 2021. Hrvatska je izgubila više od 80 000 kućanstava, dok Nizozemska kontinuirano bilježi rast populacije.
Dvostruki pritisak na stambeni fond Negativni demografski trend u startu smanjuje ‘matematičku’ potrebu za novim kvadratima, ali problemu se pridružuje sve snažnija potražnja za nekretninama za odmor. Takve kupce—bilo da je riječ o strancima ili domaćim investitorima—ne zanima demografija; oni dodatno opterećuju stambeni fond u obalnim i turističkim regijama.
Rezultat je tržišni paradoks: iako broj prodanih stanova pada, cijene ne posustaju jer stanova za specifične potrebe i lokacije kronično nedostaje. Dok se službene analize još čekaju, jedina sigurna brojka ostaje jaz između željenog i realnog tempa gradnje—jaz koji Zagreb, ali i cijela zemlja, zasad ne uspijevaju zatvoriti.