Točno godinu dana nakon što je preminuo u 64. godini, splitski i hrvatski nogomet ponovno se klanja Tončiju Gabriću, vrataru čije su obrane obilježile jedno od najslavnijih razdoblja Hajduka.
Gabrićev put od rodnog Dugog Rata do Poljuda
• Nogomet je počeo igrati u Orkanu iz Dugog Rata, a već kao junior stigao je pod krov Hajduka. • Od 1979. do 1986. pet je sezona branio za RNK Split, skupivši 124 službena nastupa i – raritetno za čuvara mreže – jedan pogodak. • Nakon epizoda u Solinu i Čeliku iz Zenice, prvu je službenu utakmicu za Bijele odradio 22. studenoga 1987. protiv Veleža (poraz 1:3). • Uslijedile su postaje u Rijeci, gdje je nosio kapetansku traku, te u grčkom PAOK-u i pazinskoj Pazinki, da bi se 1994. vratio na Poljud.
Zrele godine – vrhunac karijere
Tek u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima Gabrić je postao stup Hajduka. Za splitski je klub ukupno odigrao 187 utakmica, od čega 144 službene, a u sezoni 1996./97. osvojio je prestižno priznanje „Hajdučko srce”. Posebno je briljirao u nastupima u Ligi prvaka, kada je, prema sjećanju navijača, često bio najbolji pojedinac momčadi.
Reprezentativni trag
Za Hrvatsku je upisao devet nastupa. Debitirao je 17. listopada 1990. u povijesnoj pobjedi nad Sjedinjenim Državama, a kao pričuva Draženu Ladiću bio je dio momčadi na Europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj.
Vratar koji uči vratarske nasljednike
Po završetku igračke karijere 1999., kada ga je na vratima Hajduka naslijedio Stipe Pletikosa, Gabrić se posvetio treniranju. Kroz njegove su ruke prošli upravo Pletikosa, Danijel Subašić, Lovre Kalinić, Ivo Grbić i mnogi drugi, a jedno je vrijeme u istoj ulozi radio i u reprezentaciji Gambije zajedno s Aljošom Asanovićem.
Obiteljska tradicija između vratnica
Nogometni gen nastavio je sin Drago Gabrić, koji je pet puta obukao dres Vatrenih i za Hajduk odigrao 93 utakmice, također osvojivši „Hajdučko srce”. Danas, sa 38 godina, igra za Zagoru iz Unešića u Trećoj NL jug.
„Na današnji dan prisjećamo se Tončija Gabrića, reprezentativnog vratara koji je nastupio i na prvoj, povijesnoj utakmici Vatrenih protiv SAD-a, a preminuo je prije točno godinu dana. Počivao u miru”, objavili su iz Hrvatskog nogometnog saveza.
Na prvu obljetnicu njegove smrti navijači i bivši suigrači ponovno podsjećaju na Gabrićeve munjevite istrčaje – nekada je bio najbrži u klupskim sprinterskim testovima na 100 metara – i na činjenicu da je gotovo do četrdesete branio s nesmanjenom strašću. Sjećanje na „Tonija” ostaje živo dok god Poljud živi od priča o velikim utakmicama i velikim ljudima.
