Premijerno prikazan usred ljeta 1985., kada je kino-dvoranama dominirao eksplozivni „Rambo II”, film „Godina zmaja” Michaela Cimina prošao je ispod radara publike koja je, potaknuta plakatom s krupnim kineskim pismom, očekivala borilački spektakl. Umjesto toga dobili su mračni akcijsko-kriminalistički neo-noir rađen u duhu sedamdesetih.
Ključne činjenice • Redatelj: Michael Cimino, autor nagrađivanog „Lovca na jelene” i osporavanih „Vrata raja”. • Scenarij: Cimino i Oliver Stone, tada poznat po „Conanu Barbarinu” i „Licu s ožiljkom”. • Glavne uloge: Mickey Rourke (Stanley White) i John Lone (Joey Tai). • Žanr: akcijski krimi-triler, trajanje 134 minute.
Likovi i tematske crte Stanley White, policajac njujorške Kineske četvrti i vijetnamski veteran s PTSP-om, klasični je „hard boiled” junak koji, poput Popeya Doylea iz „Francuske veze”, ruši pravila da bi srušio kinesku mafiju. Nadređeni ga opominju: „Svi ti govore da si sjajan policajac, no nitko te ne voli.” Usprkos upozorenju, White proročki najavljuje da će se „oluci crvenjeti od krvi”.
Cimino i snimatelj Alex Thomson stvaraju vizualni potpis satkan od jarkocrvenih i sivih tonova, atmosferu koja će desetljeće poslije nadahnuti „Sin City”. Rourkeov White nosi šešir i baloner, iza oblaka cigaretnog dima prelazi moralne granice i, u završnom obračunu na željezničkim tračnicama, podsjeća na Travisa Bicklea iz „Taksista”.
Položaj u povijesti filma „Godina zmaja” snimljena je iste godine kad je William Friedkin potpisao „Živjeti i umrijeti u Los Angelesu”. Oba redatelja zapravo su prenijela estetiku ranog novog Hollywooda u eru videokazeta i testosteronske akcije. Film je, iako zanemaren na blagajnama, utjecao na kasnije naslove – od „Kralja New Yorka” Abela Ferrare do „Crne kiše” Ridleyja Scotta – te poslužio kao podsjetnik da je „novi Hollywood” preživio krah „Vrata raja”.
Naslijeđe i današnja recepcija Tek u retrospektivama, poput splitske „Kinoteke” 2017., publika je otkrila koliko je „Godina zmaja” žanrovski nedovoljno cijenjen dijamant. Mickey Rourke donosi jednu od svojih najupečatljivijih uloga, dok Cimino pokazuje da i nakon financijskog debakla može snimiti film koji hrabro spaja brutalnu akciju i sociopolitički komentar ratnih trauma, rasnih napetosti i korupcije.
Rezultat je oštra lekcija iz stila: kako snimiti policijski triler osamdesetih, a zadržati dušu sedamdesetih.