Vrijeme leti, ali sjećanje na Ratu Tvrdića i dalje je svježe među košarkašima i navijačima pod Marjanom. Prošla je godina otkako je 80-godišnjeg kapetana napustilo srce, a Split se danas prisjeća sportskog velikana koji je obilježio zlatno doba Jugoplastike.
Tvrdić je na Gripama proveo cijeli igrački vijek – od 1967. do oproštaja 1977. – odbijajući unosne inozemne ponude jer, kako je govorio, „onda to ne bih bio ja”. Kao vrhunski bek-šuter i omiljeni vođa momčadi, u 18 sezona ubacio je 5561 koš i predvodio „žute” do dva naslova prvaka Jugoslavije (1971., 1977.), triju kupova (1972., 1974., 1977.) te dvaju trofeja Kupa Radivoja Koraća (1976., 1977.). S Jugoplastikom je 1972. bio i korak do europskog trona, izgubivši finale Kupa prvaka od talijanskog Ignisa 69:70.
Reprezentativni dres Jugoslavije donio mu je svjetsko zlato 1970., svjetska srebra 1967. i 1974. te europska odličja – srebro 1969. i zlata 1973. i 1975. godine.
Vrhunac poštovanja stigao je na oproštajnoj utakmici 1977. kada je u Split doputovala amaterska reprezentacija svijeta, predvođena predsjednikom FIBA-e Williamom Jonesom. Spektakl su pojačali Dražen Dalipagić i Mirza Delibašić u domaćem dresu, a Gripe su gorjele od euforije.
Izvan parketa Rato je vodio popularni RTV servis s licencama Grundiga i Blaupunkta, pa nikada nije „trčao za kruhom svrh pšenice”. Ostat će zapamćen kao sportska i ljudska mjera skromnosti – kapetan koji je izabrao Split ispred svijeta.
Dok grad danas slavi nove talente, obljetnica podsjeća da košarkaška priča Splita ne počinje ni završava s Hajdukom. Rato Tvrdić ostao je simbol kluba, maskote Žutka i generacija koje su iz tmurnih dvorana donosile sunce na obalu. Godina je prošla, ali glas publike koja mu je klicala još odjekuje na Gripama.
