Politički analitičar Davor Gjenero na N1 je ocijenio da se obrambena politika u posljednje vrijeme razvija „dobro” zahvaljujući „generalnom konsenzusu” postignutom nakon sjednice Vijeća za obranu. No, upozorava da je taj dogovor krhak jer „daleko smo od toga da postoji generalni konsenzus između nosioca reprezentativne vlasti i izvršne vlasti”.
Prema Gjeneru, „postoji velika razlika između Vlade i predsjednika RH kad je riječ o razumijevanju obaveza koje proizlaze iz članstva u NATO savezu”. Vladu naziva atlantističkom, dok predsjednika Zorana Milanovića opisuje kao „kvazi-suverenističkog”, što, smatra, predstavlja „golemi problem koji će se povremeno ponovno otvarati”.
Analitičar ističe da će se razlike posebno vidjeti pri imenovanju novog hrvatskog veleposlanika pri NATO-u, nakon odlaska Maria Nobila. „Kako će se taj konsenzus provesti, bit će ključno za odnose Hrvatske i NATO saveza”, kaže Gjenero.
Govoreći o izboru predsjednika Vrhovnog suda, podsjetio je da je 2000. promijenjen Zakon o načinu izbora predsjednika tog suda kako bi se nakon lustracije u pravosuđu „našao zakonski način uređivanja sudske uprave”. Tada je omogućeno da „netko tko nije sudac Vrhovnog suda može biti izabran za predsjednika”.
Gjenero tvrdi da je „nikad prije” nije bilo slučaja poput onoga kada je Milanović predložio pokojnog Radovana Dobronića: „netko s građanskom karijerom postao je sudac prvostupanjskog suda pa bio izabran za predsjednika Vrhovnog”. Dodaje da iza Dobronića „nije ostao mandat koji bi po ičemu bio upečatljiv” te da napretka u pravosuđu nije bilo.
Sada, navodi, predsjednik „ponovno pokušava” imenovati osobu koja dolazi „od drugostupanjskog suda”, a do statusa sutkinje Vrhovnog suda „ostaju još dvije razine”. Takav pristup „izrazito šteti načelu autonomije suda” i načelima kompetencije, smatra Gjenero, dok bi „druga stvar bila” kada bi se za čelnu funkciju birala „izrazito prepoznatljiva” osoba iz akademske zajednice.