Incident koji je obilježio nedjeljnu pobjedu Hajduka nad Velikom Goricom – spaljivanje srpske zastave, povik „Za dom spremni” i isticanje ukradenih transparenata na ćirilici – još jednom je otvorio raspravu o govoru mržnje na hrvatskim stadionima.
Najglasnija u osudi bila je saborska zastupnica Dalija Orešković, koja odgovornost vidi u vladajućima, osobito u predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću. Podsjetila je da je u sabornici prošao nekažnjeno isti ustaški pozdrav te ustvrdila da takav propust šalje lošu poruku društvu.
Politički analitičar Davor Gjenero sve povezuje s nedavnim povicima „ajmo, ustaše” na Poljudu i upozorava da je potrebna nulta tolerancija, ali bez prekomjerne sile:
„Naravno da je to sve povezano, naravno da to nije dobro i naravno da je nužna nulta tolerancija prema svakom obliku govora mržnje i da to treba ozbiljno i brzo rješavati”, kaže Gjenero, dodajući da bi kaznena represija mogla proizvesti suprotan efekt jer „daje vjetar u leđa ovakvim nepoželjnim ponašanjima”.
Govoreći o Jandrokovićevoj šutnji u sabornici, analitičar priznaje propust, ali ga ne smatra diskvalificirajućim: „Mislim da je pogriješio, ali ne vjerujem da je pogriješio u lošoj namjeri.”
Mnogo oštriji je prema Daliji Orešković: „Ona radi upravo ono što ne bi trebalo raditi, svojim postupcima, reakcijama i istupima zapravo daje na značenju ovim incidentima i potiče buduće takve incidente.” Gjenero smatra da društvu treba „ozbiljna, dugotrajna politička akcija”, a ne „živčani odgovor na provokaciju”.
O mogućim vanjskopolitičkim posljedicama baca drugačije svjetlo: „Najmanji problem je odnos sa susjedima i najmanji su problem međunarodni odnosi, ključan je problem odnos u našem društvu.” Smatra da Hrvatska mora sama sa sobom raščistiti povijesne dileme i razvijati tolerantno, empatično društvo.
Dok se čeka moguća kazna Hrvatskog nogometnog saveza ili reakcija policije, svađa oko toga kako se boriti s ekstremizmom dobiva novu rundu – a tribine i dalje ostaju glavno bojno polje ideoloških provokacija.