Sekvenciranje više od 550 dosad neistraženih drevnih genoma otkrilo je da se pradomovina Slavena nalazila u pojasu od današnje južne Bjelorusije do središnje Ukrajine, što se podudara s jezičnim i arheološkim pretpostavkama. Istraživanje, objavljeno u prestižnom časopisu Nature, provela je skupina od 42 znanstvenika okupljena u konzorciju HistoGenes, među kojima su hrvatski akademik Mario Šlaus i njegov suradnik Radomir Jurić.
Glavni nalazi • Od 6. do 8. stoljeća istočna Njemačka, Poljska, Ukrajina i Hrvatska prošle su golemi genetski preokret: više od 80 % stanovništva imalo je novo podrijetlo. • U Njemačkoj i Poljskoj germansko stanovištvo gotovo je nestalo, a slavenski doseljenici preuzeli su prostor. U Hrvatskoj je, pak, došlo do snažnog miješanja pridošlica i lokalnih zajednica, što se odražava u današnjoj genetskoj i kulturnoj raznolikosti. • Analiza upućuje na „mrežu različitih skupina”, a ne na jedinstveni slavenski narod. Doseljenici su društva gradili na proširenim obiteljima i patrilinearnim vezama umjesto na vojnoj hijerarhiji.
Citati istraživača Genetičar Joscha Gretzinger ističe: „Naši rezultati nude prve konkretne tragove o formiranju slavenskog podrijetla – ukazujući na vjerojatno ishodište negdje između rijeka Dnjestra i Dona.”
Akademik Šlaus naglašava kako je studija „potvrdila doseljenje Hrvata u 7. stoljeću”, ali i pokazala da se početna domovina Hrvata ne nalazi u južnoj Poljskoj i sjevernoj Češkoj, nego znatno sjevernije i istočnije. Prema njegovim riječima, radilo se o selidbi dugoj 2500 do 3000 kilometara u kojoj su sudjelovale cijele zajednice, što je u europskoj povijesti rijetka pojava.
Kontrast migracijskih modela I dok su se u današnjoj istočnoj Njemačkoj formirale velike rodbinske mreže koje su potpuno preobrazile društvo, nove zajednice u Hrvatskoj uklopile su se u postojeće strukture. Time je „hrvatska priča”, kako kaže Šlaus, postala „priča o promjeni, ali i kontinuitetu” – novi je istočnoeuropski genetski sloj snažno prisutan, no staro stanovništvo nije u potpunosti nestalo.
Značenje za današnjicu Rezultati objašnjavaju iznimnu raznolikost jezika, kultura i genetike srednje i istočne Europe. Istodobno pomiču kartu pradomovine Hrvata nekoliko stotina kilometara sjevernije i istočnije nego što se dugo vjerovalo, nudeći novu podlogu za istraživanje najranije hrvatske povijesti.