Kad se sedma nositeljica Jasmine Paolini zaletjela u forhend tijekom prvog kola protiv Australke Destanee Aiave, činilo se kao još jedan u nizu udaraca na vrućem betonu Flushing Meadowsa. No njezin kratki gubitak ravnoteže i mirna ruka iskusnog Talijana Raya Giubila pretvorili su taj trenutak u kadar koji mnogi već nazivaju najboljom teniskom fotografijom godine – a možda i svih vremena.
Giubilo je, uz stotine kolega iz cijelog svijeta, pratio mečeve na US Openu, ali upravo je taj „jedan-u-milijun” kadar izdvojio talijanskog majstora. „Već dugo čekam ovako nešto”, rekao je, prisjećajući se kako je na zaslonu svog Nikona Z9 odmah shvatio da je uhvatio nešto posebno. Paolini je, zabacivši reket u neobičnom položaju dok joj je tijelo padalo unatrag, stvorila prizor istodobno komičan i estetski savršen. Pokušaj ponavljanja iste scene sljedeće večeri završio je – ništa. „Okvir po okvir, jednostavno se nije dalo ponoviti”, priznaje fotograf.
Talijanka je bila toliko oduševljena da je, nakon pobjede u drugom kolu, preskočila zagrljaj s trenerom, dotrčala do Giubila, udarila ga dlanom i uz osmijeh poručila: „Great photo.” Kasnije je u svlačionici priznala da je to „možda fotografija godine”.
Giubilo, nekadašnji agent za tenisku opremu u Australiji, prije 37 godina zamijenio je kataloge objektivima. Danas sedam mjeseci godišnje putuje teniskim tourom, dnevno snimi i do 20 mečeva u maratonskim 14-satnim smjenama. „Treba biti strpljiv, brz i u dobroj formi”, opisuje recept za savršenu sportsku fotografiju.
Kadar koji je obišao svijet podsjetnik je da na najvećim sportskim pozornicama, usred precizno uvježbanih pokreta i visokog adrenalina, jedan tren nepredviđene nestabilnosti može roditi – umjetnost.