Francuska feministička filozofkinja Manon Garcia provela je šest tjedana u sudnici u Avignonu prateći proces protiv 50 muškaraca optuženih da su godinama silovali 71-godišnju Gisèle Pelicot. Njezin suprug Dominique Pelicot uspavljivao ju je koktelom sedativa i anksiolitika, a napade snimao – istražitelji su pronašli oko 20 000 fotografija i videosnimki.
Garcia se u sudnici pojavila „na dan ili dva”, ali je ostala do kraja postupka, uvjerena da svjedoči rijetko dokumentiranom zločinu. Njezina zapažanja sada su sabrana u knjizi „Living With Men: Reflections on the Pelicot Trial”, u kojoj analizira kako je „kulturna skela silovanja” omogućila zločin i oblikovala ponašanje počinitelja.
Sudnica kao arena
• Gisèle Pelicot odrekla se prava na anonimnost kako bi se rasprava vodila javno. Svakoga dana sjedila je nasuprot 50 optuženih i njihovih odvjetnika te, kako je sama rekla, osjećala da je ona ta koja je „na optuženičkoj klupi”.
• Skupina optuženika, u dobi od 27 do 74 godine, dolazi iz radijusa od 50 km oko njihova sela Mazan: vozač kamiona, vojnik, novinar, DJ, oženjeni i samci – presjek lokalnog društva bez zajedničkih obilježja osim sudjelovanja u zločinu.
• Optuženi su u pritvoru razvili gotovo „bratsku” solidarnost, tvrdeći da su žrtve „radikalnih feministica” i da „nisu učinili ništa loše”.
Presuda i žalba
Jedan od osuđenih, 44-godišnji Husamettin Dogan, početno je dobio devet godina zatvora, no nakon žalbe mu je kazna prošloga tjedna povećana na deset. Obrana je ponovila ranije argumente, ali su porota i sutkinja opet zaključili da se radi o silovanju. Advokatski tim Gisèle Pelicot uspio je isključiti stare erotske fotografije žrtve iz spisa, upozorivši na opasnost sekundarne viktimizacije – presedan koji bi mogao oblikovati buduću sudsku praksu.
Filozofija u službi prava
Garcia je u završnim riječima tužiteljstva poslužila kao referenca. U knjizi podsjeća na termin „banalnost zla” Hannah Arendt, sugerirajući da je ravnodušnost optuženih prema vlastitim djelima podjednako zastrašujuća kao i sam čin. Prema njezinu tumačenju, mitovi da „muškarci žele samo seks, a žene ljubav” i da je „seks isključivo penetracija” stvaraju raspoloženje u kojem je silovanje moguć, čak normaliziran ishod.
Osobna cijena
Filozofkinja priznaje da je nakon suđenja patila od nesanice i osjećaja nesigurnosti – zaspati je značilo izgubiti kontrolu, baš kao što je žrtva gubila svijest pod lijekovima. Ipak, naglašava da joj je cilj „da muškarci prepoznaju vlastitu ulogu u društvu koje dijelimo” te da se odgovornost za nasilje ne može odvojiti od pitanja muškosti.
„Living With Men” izlazi u nakladi Polity i, kako primjećuju čitatelji, unatoč mračnoj temi nudi mapu terena bez koje se zlo ne može razumjeti niti pobijediti.