Tijekom prve polovice osamdesetih Osijek je živio pravu kinomansku euforiju. Pet gradskih dvorana – Papuk, Crvena zvijezda, Zvečevo, Slavija i Narodni – samo je 1980. godine posjetilo čak 386 000 gledatelja. Dvorane su film skidale s repertoara čim bi dvije večeri zaredom ostale poluprazne, što danas zvuči nezamislivo.
Najbolja se godina pokazala 1984., kada je svjetska „filmska renesansa” došla i do Drave. Na platnima su se smjenjivali blockbusteri poput „Amadeusa”, „Terminatora”, „Karate Kida” i „Purple Raina”, a statistika bilježi i lokalnu top-listu interesa:
- „Oficir i džentlmen” – 26 460 gledatelja
- „Flashdance” – 23 522
- „Medeni mjesec” – 20 068
- „Balkan ekspres” – 17 321
- „Conan” – 16 633
- „Tootsie” – 15 718
- „Rambo” – 15 363
Usprkos punim dvoranama, zaposlenici tvrtke Kinematografska radna organizacija „Prosvjeta” raspolagali su s tek 40 % prihoda od ulaznica. Od te su skromne zarade morali podmiriti sve tekuće troškove, najam filmova i plaće približno četrdesetak djelatnika, što je onemogućavalo ozbiljnija ulaganja u opremu i modernije ozvučenje.
Posjećenost je ipak varirala. Papuk i Crvena zvijezda u središtu grada te jutarnje i erotske projekcije u Zvečevu punile su sjedala, dok je Slavija u Donjem gradu češće ostajala prazna. Najlošije je prošlo kino Narodni u Retfali, koje je zbog slaba interesa zatvoreno 1986., nakon punih 40 godina rada.
Pričalo se i kako će se Zvečevo srušiti radi druge faze izgradnje hotela Osijek, a djelatnici su primjećivali da „komercijalni filmovi prolaze znatno bolje od ostvarenja veće umjetničke vrijednosti”. Ipak, brojke tadašnjih vikend-hitova svjedoče o vremenu kad se u Osijeku na filmske projekcije čekalo u dugim redovima, a kino je bilo središnje mjesto gradske zabave.