Debitant Alex Garland, dugogodišnji scenarist Dannyja Boylea, svoj je prvi film „Ex Machina” snimio još 2015., no hrvatska kino-distribucija propustila ga je unatoč najavama i prikazivanju foršpana prije drugih naslova.
Prvo pravo domaće „veliko platno” iskustvo ljubitelji žanra morali su potražiti u inozemstvu: film je u studenom 2025. zaigrao u londonskom Prince Charles Cinema. Dva mjeseca poslije prikazan je i na HRT-u, čime je konačno stigao pred širu hrvatsku publiku.
Reakcije su potvrdile status skrivenog dragulja. Kako se s vremenskim odmakom jasno vidi, „Ex Machina” slovi za jedan od najboljih znanstveno-fantastičnih filmova novog milenija.
Radnja prati Avu, humanoidnog robota kojega je izgradio ekscentrični znanstvenik. On poziva mladog programera da procijeni može li Ava proći prošireni Turingov test i pokazati istinsku svijest. Tijekom ispitivanja robotica počinje razvijati „ljudske” osjećaje, iskazivati slobodnu volju i maštati o životu izvan izoliranog laboratorija. Njezina dvosmislena privlačnost prema ispitivaču otvara pitanje tko zapravo kontrolira situaciju.
„Nisam zločesta, samo sam tako napravljena...”, poručuje Ava, parafrazirajući poznatu Jessicu Rabbit i stavljajući ljudima ogledalo pred lice: odgovornost za moguće „dizanje” strojeva leži upravo na njihovim kreatorima.
Usprkos kašnjenju u domaću distribuciju, Garlandov prvijenac danas se u Hrvatskoj sve češće navodi kao obavezna lektira za ljubitelje pametne, atmosferske i moralno provokativne znanstvene fantastike.