Europske države članice Međunarodne pomorske organizacije (IMO) pokrenule su inicijativu za zabranu ispuštanja otpadnih voda iz brodskih sustava za čišćenje ispušnih plinova – poznatih kao scrubberi – u Baltičkom moru, Sjevernom moru, Engleskom kanalu i Sredozemnom moru. Potez otvara raspravu o tome je li trenutačni Prilog VI. Konvencije MARPOL dovoljna pravna podloga za zaštitu tzv. posebno osjetljivih morskih područja (PSSA).
Scrubberi su se nametnuli kao ekonomična alternativa skupljim niskosumpornim gorivima otkako je 2020. stupila na snagu globalna granica od 0,5 % sumpora u brodskim gorivima (tzv. IMO 2020). Iako uređaji učinkovito uklanjaju sumporov dioksid iz ispuha, posebno varijante otvorenog kruga premještaju problem onečišćenja iz zraka u more: morska voda korištena za pranje plinova vraća se u ocean obogaćena policikličkim aromatskim ugljikovodicima, teškim metalima, nitratima i izrazito kiselim sadržajem.
Danas 45 zemalja ograničava takva ispuštanja u svojim obalnim vodama, ali koherentna globalna regulativa ne postoji. Europski prijedlog stoga traži doradu Priloga VI. kako bi državama omogućio da unutar PSSA područja uvedu izričite zabrane otpadnih voda iz scrubbera kao „pridruženu zaštitnu mjeru” (APM).
MARPOL je ključni međunarodni instrument za sprečavanje onečišćenja mora s brodova, no Prilog VI., usmjeren na kvalitetu zraka, nikad nije obuhvatio tekuće emisije. Masovno uvođenje scrubbera nakon 2020. razotkrilo je tu regulatornu prazninu. Predložena izmjena proširila bi popis mogućih APM-ova i time popunila kritični nedostatak zaštite, osobito u područjima Baltičkog i Sjevernog mora koja IMO već priznaje kao PSSA.
Pritisak raste jer se globalna pomorska industrija nalazi između tri vatre: troškova goriva, kvalitete zraka i očuvanja morskih ekosustava. Hoće li IMO pristati na strože mjere ovisit će o ravnoteži tih interesa, ali europska inicijativa jasno signalizira da „čist zrak” ne bi smio značiti „prljavo more”.