Nova studija objavljena u časopisu Scientific Reports donosi najdramatičniju procjenu budućnosti Venecije do sada. Autori upozoravaju da grad star više od tisućljeća – i upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine – bez brzih i skupih prilagodbi možda neće preživjeti rast razine mora.
Venecija je već desetljećima na prvoj crti klimatskih promjena. U posljednjih 150 godina poplave su sve češće, a 2019. dvije su osobe izgubile život, dok je šteta procijenjena na nekoliko stotina milijuna eura. Tada je nastradala i Bazilika svetog Marka, za čiju je zaštitu 2023. predstavljen projekt staklenih barijera vrijedan 3,3 milijuna eura.
Studija nudi tri scenarija prilagodbe:
- Nasipi uz obalu – Postaju nužni nakon porasta razine mora od 0,5 metara, što bi se moglo dogoditi već do 2100. godine čak i uz niske emisije stakleničkih plinova. Procijenjeni trošak: 500 milijuna do 4,5 milijardi eura.
- „Super nasip” koji potpuno zatvara lagunu – Štiti i od porasta razine mora do 10 metara, ali početni troškovi prelaze 30 milijardi eura.
- Potpuno preseljenje grada – Kao krajnja mjera nakon porasta mora od 4,5 metara, što se predviđa iza 2300. godine. Procijenjeni trošak: oko 100 milijardi eura.
Autori naglašavaju da izgradnja trajnih barijera traje 30 do 50 godina, pa je „rano planiranje ključno”. Profesor Robert Nicholls iz Centra Tyndall sa Sveučilišta East Anglia ističe: „Naša analiza pokazuje da ne postoji optimalna strategija za Veneciju. Svaki pristup mora uravnotežiti više čimbenika, uključujući dobrobit i sigurnost stanovnika, gospodarski prosperitet, budućnost ekosustava lagune te očuvanje baštine i kulture”.
Nicholls dodaje da niska obalna područja diljem svijeta – „od Maldiva do Nizozemske” – trebaju odmah početi razmišljati o prilagodbi. „S obzirom na visoku kulturnu vrijednost Venecije, jasno je da su ti troškovi nepotpuni i da nijedna mjera dugoročno ne može očuvati Veneciju kakvu danas poznajemo”, upozorava.
Uz globalno zatopljenje, razinu Jadrana dodatno podiže toplinsko širenje morske vode i topljenje ledenjaka, dok se tlo Venecije prirodno spušta oko milimetar godišnje. Kada se visoke proljetne plime spoje s olujnim južnim vjetrovima koji guraju vodu prema laguni, posljedice su – kako pokazuje nedavna povijest – razorne.
Znanstvenici zato poručuju: odluka o tome hoće li Venecija graditi nove bedeme, potpuno zatvoriti lagunu ili jednoga dana preseliti svoje stanovnike i znamenitosti, mora se donijeti uskoro. Svako odgađanje povećava rizik da će „Grad na vodi” postati prva velika kulturna žrtva klimatskih promjena.