MÜNCHEN – Godišnja Minhenska konferencija sigurnosti ponovno je pokazala koliko su odnosi između Europe i Sjedinjenih Država prolazni, a istodobno nezaobilazni. Nakon burnih izjava iz 2025., europski čelnici ove su godine stigli s, kako je rekao francuski predsjednik Emmanuel Macron, „momentom buđenja” i porukom da je „vrijeme da se Europa probudi”.
-
Nuklearni štit „made in Europe”
Macron i njemački kancelar Friedrich Merz najavili su početak razgovora o europskom nuklearnom odvraćanju koje bi smanjilo ovisnost o američkom kišobranu. Ideja je dobila diskretnu potporu Londona: britanski premijer Keir Starmer poručio je da Ujedinjeno Kraljevstvo „više nije Britanija brexitskih godina” te zagovara tješnju obrambenu suradnju s kontinentom. -
Rubio u mirnijem tonu, Kallas uzvraća
Američki državni tajnik Marco Rubio nastupio je pomirljivo: „The US is deeply tied to Europe, and our futures have always been linked and will continue to be.” No šefica europske diplomacije Kaja Kallas upozorila je na „moderno euro-bashanje” iz Washingtona i podsjetila da su europske vrijednosti i dalje uzor „kada putujem svijetom”. -
Grenlandsko pitanje ponovno živo
Na marginama skupa danska premijerka Mette Frederiksen i grenlandski premijer Jens-Frederik Nielsen proveli su 15 minuta u razgovoru s Rubiom. Iako je susret opisala kao „konstruktivan”, Frederiksen je dan poslije izjavila da vjeruje kako bivši američki predsjednik Donald Trump i dalje „želi posjedovati Grenland”. -
Ukrajina bez velikog iskoraka
Rubio je preskočio sastanak posvećen Ukrajini, ali je izdvojio vrijeme za razgovor s Volodimirom Zelenskijem. Ukrajinski predsjednik ponovio je kako su „vjerodostojna sigurnosna jamstva” nužan preduvjet za bilo kakav mirovni sporazum, no konkretni pomaci nisu objavljeni. -
Pogled prema američkim izborima 2028.
Među demokratskim zvijezdama koje su se pojavile u Münchenu najviše pozornosti privukla je Alexandria Ocasio-Cortez. Njezina poruka europskim liderima – da zauzmu čvršći stav prema Trumpu – potaknula je nagađanja o mogućoj predsjedničkoj kandidaturi 2028., iako službene potvrde nema.
Zaključak
Ovogodišnja konferencija nije ponudila spektakularne preokrete, ali je ogolila ključne fault-linije: europsku želju za strateškom autonomijom, američku potrebu za partnerstvom unatoč unutarnjim podjelama te trajnu neizvjesnost oko Ukrajine i Arktika. Hoće li se iz govora i kulisnih sastanaka izroditi konkretne politike, pokazat će mjeseci pred nama.