Nakon neuobičajeno intenzivnog kolovoza u kojem su europski čelnici gotovo demonstrativno tražili naklonost Donalda Trumpa, na Starom kontinentu jača spoznaja da će, želi li zaštititi Ukrajinu – a time i vlastitu sigurnost – to morati učiniti bez pouzdane američke potpore.
Europski ustupci Washingtonu • EU je prihvatio, kako članku naziva, neravnotežan trgovinski sporazum koji je nametnuo Trump. • Države-članice NATO-a iz Europe obećale su povećati vojnu potrošnju na čak 5 % BDP-a. • Bruxelles i nacionalne vlade obvezale su se na visoke investicije u SAD-u – sve u nadi da će zadržati američki interes za europsku sigurnost.
Bijela kuća bez čvrstih jamstava U simboličnom potezu, čelnici Britanije, Francuske, Njemačke, Italije, Finske i Europske komisije dopratili su Volodimira Zelenskog u Ovalni ured te zajednički odbili zahtjeve Vladimira Putina za teritorijalnim ustupcima. Trump je, doduše, dao tek neodređeno obećanje da će SAD „u nekoj mjeri“ poduprijeti europsku sigurnosnu misiju u slučaju prekida vatre. Istodobno je: • isključio mogućnost članstva Ukrajine u NATO-u, • odustao od zahtjeva da Moskva prihvati trenutni prekid vatre bez protuusluga, • odgodio strože sankcije Rusiji, • najavio 10-postotni „ratni porez“ na europske kupnje američkog oružja za Kijev.
Pentagon je jasno poručio da američki vojnici neće stupiti na tlo Ukrajine, a visoki dužnosnici upozorili su da će pomoć biti „vrlo ograničena“. Washington je, po pisanju autora, čak obustavio dijeljenje obavještajnih podataka o pregovorima s Rusijom i prema najbližim partnerima iz skupine Five Eyes.
Unutareuropske pukotine Ideja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o slanju europskih snaga nailazi na otpor. Talijanski potpredsjednik vlade Matteo Salvini ismijao ju je, a njemački kancelar Friedrich Merz suočen je s kritikama unutar koalicije zbog najave da bi Berlin dao vojnike. Poljska – ključna susjeda Ukrajine – nije ni sudjelovala na sastanku u Washingtonu zbog prijepora premijera Donalda Tuska i novoizabranog, pro-Trumpovog predsjednika Karola Nawrockog. Varšava poručuje da joj vojska treba kod kuće, na granicama s Rusijom i Bjelorusijom. Turska, koja kontrolira ulaz u Crno more, zauzvrat za angažman očekuje pristup europskim programima naoružavanja.
Otvorena pitanja sigurnosnih jamstava Autor članka podsjeća da prijašnji europski mirovni angažmani – od Bosne 1990-ih do nemoćnog odgovora na rusku aneksiju Krima 2014. – ne ulijevaju povjerenje. Ključno je tko bi definirao mandat, pravila borbenog djelovanja i kakvu bi, ako ikakvu, američku ili NATO potporu misija imala u slučaju ruskog napada.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poručuje da će teret ipak najvećim dijelom nositi sama Ukrajina, koja „must become a steel porcupine, indigestible for potential invaders“. Europljani, zaključuje autor, mogu najviše pomoći oružjem, trgovinskim povlasticama i financijskom potporom.
Kako Vladimir Putin ne pokazuje volju za ozbiljnim pregovorima, a Trump ne želi jače pritisnuti Moskvu, prava izdržljivost Europe možda još neko vrijeme neće biti stavljena na kušnju. No bez pouzdane američke kišobrane, kontinentu za sada nedostaje i politička i vojna snaga za uvjerljivo odvraćanje Kremlja.
