Europa hitno treba više gospodarskog rasta, no prijedlozi koji trenutačno dominiraju bruxelleskim hodnicima – rezanje "crvene vrpce", ubrzano sklapanje trgovinskih sporazuma i još jedno poglavlje o produbljenju jedinstvenog tržišta – nude tek kozmetiku.
• Skupi lijek protiv birokracije Prema posljednjim podacima OECD-a, regulatorno opterećenje europskih poduzeća proteklih je 15 godina poraslo samo blago. Sama Europska komisija procjenjuje da bi najavljene „omnibus”-simplifikacije poduzetnicima uštedjele oko 12 milijardi eura godišnje – svega 0,07 % BDP-a Unije. To nije strategija rasta, nego statistička greška.
• Trgovinski ugovori donose promil, ne preokret EU već ima sporazume o slobodnoj trgovini s 76 država. I najoptimističniji scenarij – dovršavanje svih pregovora i istodobno produbljivanje postojećih sporazuma – podigao bi BDP za približno 0,6 % u pet godina, pokazuje nedavna studija jedne zaklade. Geopolitički su ugovori važni, ali kao brzo gorivo za rast jednostavno ne rade.
• Jedinstveno tržište više nije voćnjak s niskim granama Preostale praznine – usluge, tržište kapitala, pravo društava, energija – politički su osjetljive, tehnički složene i zaštićene domaćim interesnim skupinama. Izmišljeni „28. režim” koji bi zaobišao nacionalna pravila priznanje je da prava harmonizacija nailazi na otpor. Ni to ne mijenja makroekonomsku sliku.
• Pravi problemi dolaze izvana Europski se model rasta raspao pod trostrukim udarom:
- Energetski šok nakon ruske agresije na Ukrajinu pogodio je kontinent ovisan o fosilnim gorivima.
- Kineska državna prekapacitiranost potiskuje europske tvrtke iz industrija koje su nekad bile ponos EU-a.
- Sjedinjene Države, tradicionalni partner, zatvaraju se protekcionizmu i koriste gospodarsku moć za političke pritiske.
• Gdje su rješenja?
-
Nacionalne vlade na prvoj crti Bivši guverner Banke Engleske Mark Carney na skupu u Davosu poručio je da se snaga ekonomije „gradi kod kuće”, a „dom” su državne prijestolnice. Dok Poljska, Španjolska i Nizozemska solidno rastu, Njemačka stagnira, a Francuska i Italija kaskaju. Rigidna tržišta rada, pritisak starenja na proračune i ukorijenjena birokracija ostaju nacionalna zadaća.
-
Šira i brža trgovinska obrana Mjere protiv dampinga za pojedine proizvode ne mogu pratiti brzinu kineskog izvoznog vala. Potrebni su horizontalni instrumenti koji će zaštititi industrijsku bazu, uz svijest da će protumjere koštati – ali bez njih će cijele grane nestati.
-
Strateška industrijska politika Zeleni plan ostaje najuvjerljivija vizija za kontinent siromašan ugljikovodicima, ali traži jasne prioritete i više sredstava u idućem proračunskom razdoblju, na račun tradicionalnih stavki. Preferencije „Made in Europe” imaju smisla samo uz strogu selekciju sektora u kojima EU još može biti konkurentna; primjer solarnih panela izgubljen je prije deset godina.
-
Pravo produbljenje tržišta znači federalizaciju Istinsko ujednačavanje pravila o uslugama ili nadzoru tržišta kapitala traži prepuštanje ovlasti Bruxellesu i stvarne gubitnike na nacionalnoj razini. Kvalificirana većina postoji; lideri moraju naučiti skupljati glasove – i živjeti s porazima.
Na stolu su, dakle, dvije opcije: nastaviti sa simboličnim potezima koji hrane narativ da Bruxelles guši gospodarstvo ili prihvatiti bolne, ali nužne odluke koje jedine mogu vratiti europsku konkurentnost. Izbor – i odgovornost – jasnije su nego ikad.
