Kritičari upozoravaju da način na koji Europska unija označava klimatski prihvatljiva ulaganja zapravo otvara prostor za financiranje projekata povezanih s fosilnim gorivima, vojnom infrastrukturom i prijevozom s visokim emisijama – sve pod okriljem navodne borbe protiv klimatskih promjena.
Iako je popis investicija formalno zamišljen kao poticaj za zelenu tranziciju, skeptici smatraju da bi takav sustav etiketiranja mogao poslužiti kao paravan za projekte koji, umjesto smanjenja ugljičnog otiska, produžuju ovisnost o CO₂-intenzivnim sektorima. To, tvrde, predstavlja klasični primjer greenwashinga u kojem se „klimatska” oznaka koristi za opravdavanje tradicionalnih, pa i kontroverznih, industrija.