Europska unija od 1. siječnja 2026. kreće s naplatom Carinskog mehanizma za prilagodbu ugljika (CBAM), prvog sveobuhvatnog poreza na uvezene proizvode prema njihovom ugljičnom otisku. Cilj je spriječiti tzv. curenje ugljika – seljenje proizvodnje u države s blažim ekološkim standardima – i izjednačiti troškove koje europski proizvođači već podmiruju kroz EU-ov sustav trgovanja emisijama (EU ETS).
CBAM u brojkama i rokovima • Prijelazna faza: od listopada 2023. do kraja 2025. uvoznici samo prijavljuju emisije ugrađene u robu. • Redovni režim: od 1. siječnja 2026. plaća se naknada prema količini CO₂, umanjena za trošak emisija već plaćen u zemlji podrijetla. • Cijena referentne ETS dozvole trenutačno iznosi oko 76 eura po toni CO₂ (vrhunac od gotovo 100 eura zabilježen je lani).
Globalni domino-efekt Prema Izvješću Svjetske banke o cijenama ugljika za 2025., mehanizmi naplate emisija danas pokrivaju 28 % svjetskih emisija CO₂, dok ih je 2005. obuhvaćeno tek 4 %. Ukupno 80 zemalja već je uvelo neki oblik naplate, a trend ubrzava: • Brazil i Turska donijeli su zakone za osnivanje nacionalnih tržišta ugljika. • Japan je svoj dosadašnji dobrovoljni sustav učinio obveznim. • Kina je u ožujku proširila vlastiti ETS na čelik, aluminij i cement te razvija 50 novih standarda za praćenje emisija, ciljajući završetak do kraja 2025. • Bruxelles očekuje pomake i u Meksiku uoči klimatskog samita COP30 koji se u studenome održava u Brazilu.
„Kombinacija sve većeg priznanja učinkovitosti ETS-a i implementacije CBAM-a potiče druge zemlje da uvedu vlastite mehanizme”, poručio je europski povjerenik za klimatsku politiku Wopke Hoekstra.
Prijepori i prijedlozi Kina, Indija i Brazil CBAM nazivaju jednostranom trgovinskom mjerom koja bi mogla imati „kaznene posljedice” za gospodarstva u razvoju. Slične je prigovore ranije iznosila i administracija Donalda Trumpa, tvrdeći da bi američka industrija mogla izgubiti dio europskog tržišta.
Kao domaćin COP30, Brazil najavljuje inicijativu za globalnu koaliciju za cijene ugljika u kojoj bi sudjelovali EU, Kina i druge velike ekonomije. Predlaže usklađene standarde trgovanja emisijama, snižene CBAM tarife za zemlje nižih prihoda te potpuno oslobađanje najsiromašnijih država. Brazil želi i da se dio prihoda od europskog mehanizma usmjeri u klimatske projekte u razvojnim zemljama – ideju koju je Bruxelles zasad odbio.
Što slijedi? Sa sve većim brojem nacionalnih shema postavlja se pitanje ne hoće li, nego kako će države uskladiti svoje cijene ugljika. Tko taj proces predvodi, potencijalno postaje novi industrijski lider; tko zaostane, plaća račun – ovoga puta doslovno na granici Europske unije.