Europska komisija iznenadila je mnoge najavom novog zakona „Ocean Act”, koji bi trebao ažurirati postojeću Maritime Spatial Planning Directive (MSPD) i uvesti širi okvir za upravljanje europskim morima do 2027. godine. Ovaj potez dolazi u sklopu šireg „European Ocean Pacta”, inicijative predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, koja za cilj ima smanjiti administrativne prepreke, potaknuti održivo ribarstvo i akvakulturu, ojačati pomorsku obranu te unaprijediti turizam i znanstvena istraživanja oceana.
Iako je najava naišla na pozitivan odjek, izneseni detalji zasad su oskudni, što otvara prostor za intenzivno lobiranje između ekoloških i gospodarskih interesnih skupina. Povjerenik za oceane Costas Kadis naglasio je: „The [Ocean] Act will ensure that existing targets linked to the ocean are identifiable under one roof and will facilitate their coherent and effective implementation, while at the same time decreasing administrative burden.”
Istodobno, novi zakon ne najavljuje jasne mjere poput formiranja dodatnih zaštićenih morskih područja ili određivanja strožih pravila protiv koćarenja morskog dna. Komisija u sklopu već ranije spomenutog EU Marine Action Plana zadržava „aspirational goal” ukidanja koćarenja morskog dna u zaštićenim morskim područjima do 2030. godine, no konkretizacija ostaje neizvjesna.
Ekološke udruge reagirale su mješovito. Organizacija Seas At Risk poručila je: „The Ocean Act is promising & could pave the way for a healthy ocean, but only if it's bold & binding.” Iz WWF-a su pak dali do znanja kako je ključna obvezujuća priroda novog zakona. „The Commission’s commitment to an Ocean Act is a strong signal — if it comes with binding targets, it could finally deliver real ocean protection,” istaknuo je Jacob Armstrong. „But while the direction is right, the Act will need to clarify key areas — including how public funding will be secured to make ocean protection a reality.”
S druge strane, predstavnici ribarskog sektora, uključujući predsjednika Europske udruge proizvođača ribe Esbena Sverdrupa, vide priliku za rješavanje problema neučinkovitosti trenutnih propisa te za stvaranje stabilnije budućnosti očuvanja ribljih resursa: „It’s a good idea to — the way that I understand the Act — to reshape some of the dysfunctional legislation that's in place when it comes to marine protection and marine spatial planning.” Uz to, izrazio je nadu da će „Ocean Pact” i „Ocean Act” pružiti više jasnoće u pogledu namjene morskog prostora i buduće gradnje vjetroelektrana, kao i mogućih novih mehanizama zaštite mora.
Među političkim akterima stavovi su podijeljeni. Zastupnica Europske pučke stranke Isabelle Le Callennec naglasila je da se „promiče ravnoteža između nužne zaštite okoliša i ekonomskih interesa pomorskog sektora”. Socijalisti i demokrati najavljuju da će se „boriti kako bi se Act pretvorio u konkretne mjere”. Zastupnik Zelenih Bas Eickhout ističe: „Research, money, ambition; everything the Commission announces here is badly needed,” ali i žali zbog manjka konkretnih ograničenja u, primjerice, intenzivnom ribolovu u zaštićenim područjima.
Iako se pojedini dijelovi novog europskog zakonodavstva još dorađuju, jasno je da će pregovori o „Ocean Actu” i njegovoj ulozi u provedbi „European Ocean Pacta” potrajati te otvoriti važna pitanja o ravnoteži između očuvanja morskih ekosustava i gospodarskih interesa. Uoči očekivanog donošenja zakona 2027. godine, sve oči su uprte u konkretne mjere i obvezujuće ciljeve koji bi osigurali dugoročnu održivost europskih mora.
