Europa je pred objavom plana „Resource EU”, ambicioznog paketa kojim želi ojačati sigurnost opskrbe kritičnim sirovinama – od rijetkih zemnih metala za pametne telefone do magnezija za borbene zrakoplove. Potpredsjednik Komisije Stéphane Séjourné plan će predstaviti 3. prosinca, a u Bruxellesu bez oklijevanja priznaju tko je uzor: Japan.
Japansko iskustvo pod pritiskom Pekinga Japan, zemlja bez vlastitih rudnih bogatstava, već je desetljećima primorana planirati za najgore. Kada je Kina 2010. nakratko zaustavila izvoz rijetkih zemalja prema Tokiju, japanska je vlada odgovorila stvaranjem mreže alternativnih dobavljača i državnih zaliha. Središnji akter postao je JOGMEC – nacionalna agencija za metale i energetsku sigurnost. Zahvaljujući njezinih oko 600 stručnjaka, Tokio je smanjio ovisnost o kineskim rijetkim zemljama s 90 na 60–70 %.
Agencijski recept svodi se na tri poteza: novčana potpora, tehnička ekspertiza i raspršivanje rizika. JOGMEC ulaže u preradu unutar Japana, financira projekte od Australije do Afrike te – što najviše intrigira Bruxelles – tajno skladišti ključne metale. Lokacije su državna tajna, a otkrivanje podataka kažnjivo je zatvorom do godinu dana.
Komisija želi vlastito skladište Séjourné je već najavio da će „Resource EU” uspostaviti „European Centre for Critical Raw Materials”, zajednički centar za nabavu i skladištenje „sur le modèle japonais”. U pozadini stoji ideja da povjerljivost, kako kaže interni dokument Komisije, čini gospodarsku prisilu „više teško ostvarivom”.
Iako Unija već ima Zakon o kritičnim sirovinama i sporazum o razmjeni podataka s JOGMEC-om, mnogo toga još nedostaje: vlastiti zatvoreni magazini, tim geologa za potragu po Africi i Južnoj Americi te – ponajprije – novac. Trenutno se spominje preusmjeravanje europskih fondova namijenjenih obrani; taj okvir iznosi tek 1,5 milijardi eura.
Otvorena pitanja: novac, povjerenje i partneri Premještanje bar dijela kontrole sa zemalja članica na Bruxelles moglo bi izazvati političke otpore. Zamislivo je, primjerice, da Francuska mora vjerovati kako su rijetke zemlje za buduće Rafale avione spremljene u rumunjskom skloništu do kojega Parižani nemaju ključ.
Druga dilema je slogan „Europska suverenost”. Kako nabaviti metale, a ostati vjeran poruci „Proizvedeno u Europi”, kad se mnoga ležišta nalaze u Demokratskoj Republici Kongo, Namibiji ili Peruu? Japanski poslovni krugovi zato guraju frazu „Made with Common Values”, upozoravajući da prestroga industrijska pravila mogu pogoditi i saveznike.
Sve će se jasnije vidjeti 3. prosinca, kada Komisija istodobno objavljuje novu Doktrinu ekonomske sigurnosti i plan „Resource EU”. U svijetu u kojem rijetki metali postaju geopolitičke žetone, EU sada pokušava naučiti lekciju koju je Japan usvojio prije petnaest godina: tko ne kontrolira sirovine, lako završi ovisan o volji drugih.