Autobus Nogometnog kluba Rijeka u posljednjih je deset godina prešao više od 250 000 kilometara pod istim rukama – onima 51-godišnjeg Lovranca Ervina Sirotnjaka. Nenametljivi vozač postao je tihi junak svlačionice, a igrači tvrde da je njegova smirenost na cesti često bila jednako važna kao i sigurnost na travnjaku.
Sirotnjakova je priča ovih dana ponovno isplivala u javnost jer je 15. siječnja obilježen Međunarodni dan vozača, a ujedno je započela i njegova deseta sezona u klupskim bojama. Klub mu je preko društvenih mreža zahvalio na „još mnogo uspješnih kilometara”, podsjetivši da je upravo u sezoni 2016./17., kada je Sirotnjak već bio dio stožera, Rijeka osvojila prvi naslov prvaka Hrvatske.
Sam vozač skromno umanjuje vlastitu ulogu, ali priznaje koliko mu volan znači: „Hvala svima na dobrim željama, a moram priznati da je meni vožnja jako važan dio života. Nikad, od najranije mladosti nisam dvojio što ću biti u svom profesionalnom odabiru. Najprije je to bio kamion, neko vrijeme i u mom vlasništvu.”
Više od tri desetljeća duga karijera krenula je upravo za volanom kamiona. Danas, nakon četvrt milijuna prijeđenih kilometara s „bijelima”, Sirotnjak dobro zna koliko umor i monotonija mogu biti neprijatelji vozača na dugim relacijama. Ipak, kaže da ga svaki novi put podsjeti zašto voli posao koji je nekima zvučao romantično, a njemu je postao strast i odgovornost.
Riječki nogometaši kroz godine često ističu kako je Ervin dio njihove obitelji – dizalica za moral prije derbija, prva ruka čestitke nakon pobjede. Dok momčad juriša na nove trofeje, on i dalje tiho dodaje gas, vjeran istom cilju: da sigurno stignu do iduće stanice, ali i do nove stranice klupske povijesti.