Ljetno kino na Velom Brijunu sinoć je, unatoč prijetnji oluje, do posljednjeg mjesta ispunila premijera predstave „Da sam ptica”, nastala u produkciji Fiji grupe i Ustanove Festum Umag. Režiju potpisuje Arija Rizvić, dok je tekst dramaturginje Nikoline Bogdanović proizašao iz svjedočanstava bosanskih izbjeglica prikupljenih kroz intervjue, ali i osobnih iskustava autorskog tima.
U središtu radnje su Mirna i Amir, mladi bračni par koji s kćeri krajem devedesetih bježi iz opkoljenog Sarajeva. Na sceni ih oživljavaju Darija Lorenzi Flatz i Tarik Filipović, čija je nadahnuta glumački suptilna, pa potom razorna interpretacija publiku vodila od iskrenog smijeha do tišine ispunjene suzama.
Minimalistička scenografija svedena na dva kofera dodatno ističe univerzalnost teme: rat, izbjeglištvo i rasute obitelji. Ljubav para, ali i ljubav prema zavičaju, u predstavi se prepliću i postupno troše pod teretom okolnosti, ostavljajući gledatelje da preispitaju vlastite priče o odlascima i gubicima.
Bogdanovićkin tekst otvara i metatekstualni sloj – kroz simboliku, aluzije i bosanski humor – pa se sudbina jedne obitelji širi u komentar svih ratova, sadašnjih i budućih. Publika je to prepoznala: salve smijeha smjenjivale su se s dugim, emotivnim šutnjama prije završnog pljeska koji je glumce vraćao na pozornicu nekoliko puta.
„Da sam ptica” tako je, bez scenskog spektakla, pokazala da priča i istina kazališta mogu sama nositi večer – pa i otjerati crne oblake iznad Velog Brijuna.
