Gradnja novih stanova u Hrvatskoj naglo usporava, dok njihova cijena nastavlja rasti brže od plaća – glavni je zaključak najnovije analize Ekonomskog instituta Zagreb.
Prema istraživanju autora Gorana Butorca, lani je dovršeno 16 654 stana, tek 0,6 % više nego godinu prije. Taj je rast daleko skromniji od 4,3 % u 2023. i 26,9 % u 2022. Istodobno je prosječna cijena prodanih stanova u prvoj polovici ove godine skočila za 15,9 %, a u 2024. za 11,5 %. Rekorder je Zagreb, gdje su novi stanovi poskupjeli čak 24,1 %.
Pola svih novih stanova gradi se uz obalu, no najveće gradilište ipak je glavni grad – prošle je godine u Zagrebu dovršeno 3943 stana. Slijede Zadarska županija (2578), Splitsko-dalmatinska (2196) i Istarska (2004). Analiza podsjeća da je tržište izrazito heterogeno: ljeti se potražnja i cijene dižu u priobalju, dok kontinentalni dijelovi, izuzev Zagreba, ostaju mlaki.
Građevinske dozvole signaliziraju daljnje hlađenje. Nakon rasta od 3,6 % u 2023. i 2,2 % u 2024., u prvih sedam mjeseci 2025. broj dozvola pao je za 0,1 %. „Sudeći po dozvolama, građevinarstvo će se i dalje smirivati”, stoji u analizi.
Paralelno, zapošljavanje u sektoru raste brže od fizičkog opsega radova, što upućuje na pad produktivnosti. Sve je više stranih radnika, a prosječna netoplaća u građevini bila je od siječnja do srpnja 19,6 % niža od državnog prosjeka. Autor upozorava da odljev domaćih majstora prema bogatijim članicama EU-a dodatno pritišće ponudu.
Što diže cijene? Butorac naglašava neravnotežu ponude i potražnje. Materijal je poskupio, ali tek manjim dijelom. Veći uteg su manjak radne snage, regionalne razlike, inflacija te mizerni prinosi na štednju koji su kupnju stana pretvorili u omiljeno utočište kapitala. Razlika između novih, kvalitetnih stanova i starijih nekretnina zato će, procjenjuje, i dalje rasti.
Novi porez na nekretnine već je počeo hladiti tržište. „Stambene nekretnine gube primat poželjne investicije; pad potražnje za novogradnjom vodi usporavanju nove gradnje, što se već osjeti”, navodi se. Institut je skeptičan prema često spominjanoj brojci od 600 000 praznih stanova, ističući da se njome preuveličava potencijal za spuštanje cijena.
Zaključak: bez rješavanja manjka radnika i regionalnih disbalansa stambeno tržište ulazi u zonu skupljih kvadrata i sve rjeđeg ključevanja novih stanova.