Bivši napadač Dinama i hrvatske reprezentacije Dževad Turković (53) prisjetio se ključnih trenutaka svoje karijere, ali i otkrio kakvu je podršku nedavno dobio od izbornika Zlatka Dalića i njegova pomoćnika Dražena Ladića.
Turkovića je 1989. u Maksimir doveo trener Josip Kuže, a u modrom dresu ostao je do 1996. Karijeru je zaključio 2003. u Osijeku. Za Hrvatsku je upisao osam nastupa, a debitirao je 4. studenoga 1994. u kvalifikacijskoj pobjedi protiv Estonije (2:0). „Mogao sam ući u anale hrvatskog nogometa, jer sam pri rezultatu 0:0 imao veliku priliku”, prisjetio se promašaja nakon dodavanja Alena Bokšića; odbijenu loptu tada je u mrežu pospremio Davor Šuker.
Iako tvrdi da je karijera mogla potrajati i do Eura 1996. ili bronce u Francuskoj 1998., Turković ističe kako je zadovoljan ostvarenim. Dodaje da ga i danas s poštovanjem dočekuju i HNS i Dinamo. Posebno je zahvalan Daliću i Ladiću koji su mu, dok je bio na putu, omogućili da se njegov 13-godišnji sin Tahir fotografira s reprezentativcima u svlačionici. „Ne postoje ti novci koji bi mogli kupiti tu sreću”, kaže Turković, izdvajajući i nedavnu gestu Velimira Zajeca, Zvonimira Bobana i Silvija Marića u Maksimiru.
Tahir, koji igra sve napadačke pozicije te se ističe brzinom i tehnikom, već slovi za veliki talent. Otac naglašava da dječak navija za Hrvatsku i namjerava braniti njezine boje ako se karijera nastavi razvijati kako treba: „To je naša domovina i tu dileme nema.”
