Gal Gilboa-Dalal svako se jutro budi s istom slikom ‑ bratom Guyem, otetim 7. listopada na glazbenom festivalu Nova, svega nekoliko kilometara od pojasa Gaze. Od tog subotnjeg svitanja prošle su dvije godine, ali za Gala vrijeme se rastegnulo u beskonačan dan: „Kao da sam jučer plesao uz njega, a opet ga nisam vidio sto godina.”
Toga jutra na festivalu je bilo oko 3 500 posjetitelja i 500 članova osoblja; 378 ljudi ubijeno je, a 44 oteto. Ukupno je 7. listopada u Izraelu poginulo približno 1 200 osoba, većinom civila. Odgovor izraelske vojske pretvorio se u razarajući rat u Gazi u kojem je, prema lokalnim zdravstvenim podacima, poginulo više od 67 000 ljudi, također većinom civila.
Prve minute napada Kad su se oglasile sirene, braća su krenula prema vozilima. Gal je s cimerom odmah krenuo prema izlazu, dok je Guy zastao jer je društvo željelo popušiti posljednju cigaretu. Uska jednosmjerna cesta ubrzo se pretvorila u kolonu. Dvadesetak minuta kasnije začula se pucnjava; Gal je nazvao brata i savjetovao mu da pronađe zaklon. To je bio njihov posljednji razgovor.
Gal se sakrio u obližnji suhi kanal i deset sati bježao, skrivao se i bezuspješno pokušavao dobiti Guya. Kasnije je na internetu ugledao snimku bratove otmice. „Osjećaj potpune nemoći – vidim ga u najgoroj mogućoj situaciji, a ne mogu mu pomoći”, prisjeća se.
Plakati s Guyovim licem preplavili su Izrael, no obiteljska bol ostala je usamljena. Većina talaca u međuvremenu je vraćena ili ubijena; procjenjuje se da je živo još dvadesetak osoba, dok se za 28 tijela i dalje ne zna mjesto ukopa.
Podijeljena država, podijeljene obitelji Dok premijer Benjamin Netanjahu tvrdi da vojni pritisak na Hamas jedini može donijeti oslobađanje preostalih talaca, kritičari podsjećaju da su najveći brojevi otpuštenih stigli tijekom prekida vatre. Gal priznaje dilemu: bez ofenzive se boji da Hamas neće popustiti, no svaki napad mogao bi ugroziti Guya. „Prekomplicirano je – ne znam hoće li vojska pomoći ili ih dovesti u još veću opasnost”, kaže i zato izbjegava rasprave s drugim obiteljima talaca.
Život na pauzi Zahvaljujući susretljivom poslodavcu Gal i dalje radi u IT podršci, ali misli mu neprestano bježe u tunele Gaze. „Stalno čujem kako mi brat viče: ‘Što si danas učinio za mene? Kada se vraćam?’” U borbi protiv iscrpljenosti pomaže mu terapijski pas, a ožiljke nosi i na koži – tetovaže s riječima pjesme „Gunslinger” omiljenog metal benda Avenged Sevenfold podsjećaju ga na Guyovu snagu. Dvojica oslobođenih talaca prenijela su mu da i Guy u podzemlju navodno citira iste stihove.
U rijetkim trenucima optimizma Gal planira zajedničko putovanje u Japan, zemlju kojom je Guy opčinjen i čiji je jezik sam naučio. Dok se to ne dogodi, ostaje mu svakodnevna kampanja: razgovori s političarima, javni istupi, pritisak na vlast. „Ne mogu prestati”, kaže. „Sve dok ne vratim brata kući.”