Prije točno 26 godina, 21. veljače 2000., Trgovački sud pokrenuo je stečaj najvećeg domaćeg distributera novina – Tiska. Taj potez označio je ključni udarac poslovnom imperiju Miroslava Kutle, tada vlasnika Globus grupe koja je, prema tadašnjim procjenama, imala udjele u oko 170 poduzeća.
Kutlin uspon bio je meteorski: od revizora u Mirovinsko-invalidskom osiguranju do čovjeka koji je kontrolirao 75 % novinske distribucije u zemlji. Večernji list je u to vrijeme imao nakladu veću od 300 000 primjeraka, a u danima nagradnih igara prelazio je i milijun. Samo taj jedini naslov donosio je približno pet milijuna kuna gotovine dnevno – novac koji se, prema tadašnjim svjedočenjima, dalje usmjeravao unutar Kutlina koncerna.
No, financijska konstrukcija nije izdržala. Kada je 2000. sud proglasio stečaj, „majka svih afera” počela se rasplitati, a masivna rupa u lancu opskrbe tiskovina zaprijetila je cijelom medijskom sektoru.
Kako bi stabilizirala tržište, Vlada je distribuciju tiska proglasila uslugom od općeg gospodarskog interesa. Nakladnici su plaćali propisanu naknadu, dok je država pokrivala razliku do iznosa koji distributeru osigurava trošak i razumnu zaradu. Na javnom natječaju posao je preuzela Hrvatska pošta, koja je, ironijom sudbine, još sedam godina ranije iskazivala interes da otkupi Tisak iz tadašnjeg Agrokorova portfelja.
Dvadeset šest godina poslije, stečaj Tiska ostaje prekretnica: srušio je jedno od najrazgranatijih poslovnih carstava postsocijalističke Hrvatske i trajno promijenio način na koji novine dolaze do čitatelja.