Kad je u srpnju 2021. zazvonio telefon u Istanbulu, Zeynure Hasan slutila je najgore. „Nazovi bilo koga tko me može spasiti”, uspio je izgovoriti njezin suprug Idris prije nego što se veza prekinula. Tek što je sletio u Casablancu, marokanska policija ga je privela i obavijestila da će biti izručen Kini.
Idris i Zeynure, pripadnici ujgurske manjine koja desetljećima trpi represiju u Xinjiangu, pobjegli su u Tursku još 2011. Nada da su napokon sigurni trajala je sve do ljeta 2021., kada je Peking pojačao pritisak na zemlje Bliskog istoka da vraćaju Ujgure pod optužbama za „ekstremizam”. Idris se, zabrinut zbog nedavnih uhićenja poznanika, uputio u Maroko s planom da ondje ishodi vize za obitelj. Umjesto toga zatekao ga je Interpolov crveni tjeralica.
Šest mjeseci pritiska Zeynure je odmah pokrenula kampanju na društvenim mrežama, prosvjedovala ispred marokanskog veleposlanstva u Istanbulu i kontaktirala ujgurske udruge diljem svijeta. U kolovozu 2021. Interpol je povukao nalog, ali marokanski sud ipak je odobrio izručenje, navodno nakon intenzivnog diplomatskog lobiranja Pekinga.
U prosincu iste godine Ujedinjeni narodi zatražili su odgodu deportacije zbog opasnosti od mučenja i samovoljnog pritvora u Kini. Unatoč tome, Idris je ostao u kaznionici blizu Casablance, uz samo tri kratka telefonska poziva tjedno. „Svaki put kad bi se vrata otvorila, mislio je da ga vode na avion za Kinu”, opisuje Zeynure.
Američki manevar iza kulisa Promjena je stigla tek početkom 2025. Novi američki državni tajnik Marco Rubio javno je nazvao postupanje Pekinga nad Ujgurima „jednim od najstrašnijih zločina našeg doba”. Već u veljači Washington je uvjerio Rabat da Idrisa pusti na slobodu i neprimjetno ga prebaci u SAD. Nikakvo priopćenje nije izdano – pravila je diktirala tišina, kako Kina ne bi omela let.
Dana 14. veljače 2025. Idris je sletio u Washington. No birokratski zid prijetio je novom razdvajanju: viza za obitelj mogla je potrajati godinama. Strahujući od sve restriktivnije američke migrantske politike, Idris je zatražio azil u Kanadi.
Spajanje obitelji Nakon sedmomjesečne procedure, kanadske su vlasti odobrile trajne useljeničke vize. Zeynure i troje djece poletjeli su iz Istanbula 24. rujna 2025. „Čim sam ga ugledala u zračnoj luci u Torontu, nestali su svi strahovi”, kaže Zeynure. „Najnepravednije je što, ako si Ujgur, mogu te uhititi bez ikakvog razloga i nikad ne znaš hoćeš li ikada izaći.”
Sada, smješteni u predgrađu Toronta, supružnici planiraju nastaviti rad na očuvanju ujgurskog jezika i kulture – ovaj put bez prijetnje deportacije koja ih je godinama držala u neizvjesnosti.
