LONDON – Britanska vlada i deseci državnih ustanova za grijanje, kuhinje i toplu vodu koriste plin koji isporučuje TotalEnergies Gas & Power – podružnica francuskog energetskog diva TotalEnergies, koji i dalje zarađuje na ruskom ukapljenom plinu.
Prema podacima dobivenim putem zahtjeva za pristup informacijama, plin iz višegodišnjeg ugovora „Supply of Energy 2” dolazi u:
• Downing Street 10 i premijerov stan iznad broja 11
• ministarstva vanjskih poslova, financija, obrane, unutarnjih poslova te energetike
• Bank of England, brojne općine, NHS bolnice i škole.
Ukupna vrijednost krovnog ugovora, potpisanog još u veljači 2023., može dosegnuti 8 milijardi funti. Pojedini „call-off” aranžmani, primjerice za Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova, traju do 2030.
Problem je što TotalEnergies drži 20 % udjela u projektu Yamal LNG na sjeveru Sibira. Ondje se ruski plin pretvara u LNG i tankerima šalje u EU, što je unosan posao procijenjen na do 8,5 milijardi dolara u proračunskoj godini 2024./25. Europska komisija želi zabraniti takve dugoročne uvozne ugovore – ali tek od 2028.
Ujedinjeno Kraljevstvo od prošle je godine zabranilo izravan uvoz ruskog LNG-a. Premijer Keir Starmer redovito ističe strogi stav Londona prema „Putinovu ratnom stroju”: „Moramo i dalje pritiskati ruske energetske prihode koji pune Putinovu ratnu blagajnu.”
Kritičari, međutim, tvrde da ugovor s tvrtkom uključenom u ruski LNG potkopava britansku vjerodostojnost.
• „Nevjerojatno je da se vladine zgrade griju plinom tvrtke još uvijek vezane uz ruski LNG”, poručila je Svitlana Romanko iz ukrajinske organizacije Razom We Stand.
• Energetski analitičar Phuc-Vinh Nguyen naziva potez „licemjernim” jer London „službeno zabranjuje rusku energiju, ali iza kulisa posluje s tvrtkom koja aktivno surađuje s ruskim režimom”.
Prvi put i laburistički zastupnici traže odgovor vlade. Predsjednik parlamentarnog Odbora za obranu Tan Dhesi poručuje da treba „procijeniti ugovor kako ne bismo potkopali našu nepokolebljivu potporu Ukrajini”, dok član Odbora za vanjske poslove Phil Brickell smatra da vlada „mora preispitati prikladnost dobavljača i izaći iz ugovora što je prije moguće”.
Vlada zasad ističe kako su „svi uvozni pravci usklađeni sa sankcijama” te da se ulaže u „domaću, čistu energiju koja ne ovisi o diktatorima poput Putina”.
No mreža višegodišnjih ugovora duboko je ukorijenjena: samo četiri velika dobavljača mogu opskrbiti javni sektor tolikim količinama plina, a alternativni aranžmani zahtijevali bi kompleksno i skupo preusmjeravanje.
Dok se rat u Ukrajini nastavlja, britanska administracija tako ostaje zatvorena u paradoks: službeno predvodi borbu protiv ruskih fosilnih goriva, a državne peći ipak zagrijava plin tvrtke koja Putinov LNG i dalje dovodi na europsko tržište.
