Dok Hrvatska obilježava 35. obljetnicu ustroja Domobranstva, u gradskoj vijećnici Vodnjana održano je predavanje Borisa Ružića, predsjednika udruge „1. domobranska bojna” Pula. Govoreći pred publikom, Ružić je podsjetio da je još krajem 19. stoljeća postojala ideja o teritorijalnoj obrani Pule te da se kroz različite države mijenjao samo naziv, a ne cilj – zaštita doma i stanovništva.
Prema Ružiću, početak 1991. zatekao je Hrvatsku bez klasične vojske, suočenu s tehnički nadmoćnom JNA. Masovna narodna obrana postala je jedina moguća strategija, a policijske postrojbe preuzele su ključnu ulogu dok nije ustrojen Zbor narodne garde.
Istra je tada bila posebno osjetljiva zbog gusto raspoređenih vojnih objekata u Puli. „Svaki sukob prijetio je razornim posljedicama za ljude, gospodarstvo i okoliš”, naglasio je Ružić. Izbjegavanje većih borbi pripisao je brzom formiranju discipliniranih domobranskih postrojbi koje su, kaže, djelovale preventivno i stabilizirajuće.
Model domobranstva počivao je na ideji da svako selo ili gradska četvrt organizira vlastitu stražu. Time su profesionalne postrojbe HV-a oslobađane za najkritičnija bojišta, dok su se domobrani brinuli za „svoju ulicu i obitelj”. Lokalno poznavanje terena – od šumskih putova do reljefa – pokazalo se neprocjenjivom taktičkom prednošću.
Ružić je istaknuo da je odaziv u Istri prelazio 90 posto, unatoč manjkavoj opremi. Uz vojne zadaće, domobrani su ustrojili i iznadprosječno razvijen sanitet s liječnicima i tehničarima unutar postrojbi, a zapovjedne odluke donosile su se brzo, bez složenih birokratskih procedura.
Zaključio je da se domobranstvo dokazalo kao više od vojne strukture: ono je bilo društveni sustav koji je održavao red, pružao potporu civilima i ulijevao osjećaj sigurnosti. „Naša je zadaća čuvati sjećanje na zajedništvo, odgovornost i spremnost braniti vlastiti dom”, poručio je pred kraj izlaganja.