Zbog oštećenja stropa u unutarnjoj hali središnje zagrebačke tržnice Dolac, gradska uprava odlučila je objekat zatvoriti na dva tjedna i preseliti štandove na obližnji Europski trg. Ribarnica na Dolcu ostala je jedini dio tržnice koji i dalje radi na uobičajenoj lokaciji.
Unatoč kišnoj noći i tradicionalno slabom ponedjeljku, na novoj adresi jutros su se pojavili i kupci i turisti ‒ s brojnim novinarskim ekipama gotovo ravnopravno mjereći brojnost. Prodavači su dan prihvatili s dozom humora i strpljenja.
Vladimir Stoičev, proizvođač povrća koji na Dolcu radi još od 1950-ih, podsjeća da je tržnica već preživjela potres, pandemiju i rat: „Pregrmjeli smo mi potres, Covid, rat, pa ćemo i ovo.” Na prohladan zrak Europskog trga odmah se nadovezao kupac Željko Pšenica: „Je, samo ovdje vam je veći propuh.”
Turistička atrakcija ostala je jednako fotogenična. Japanski posjetitelji neumorno su snimali slike jarkih boja voća i povrća, dok su domaći kupci stizali iz navike ili puke znatiželje. Gospođa Vesna, jedna od prvih kupaca, svoja je opažanja sažela u rečenicu: „Meni je ljepše nego gore.” Predložila je da se, poput drugih europskih gradova, dio štandova povremeno i ubuduće preseli na središnji trg.
Ipak, logistika ostaje izazov. „Lijepo izgleda, ali skladišta su nam ostala tamo. Treba to nositi amo tamo”, objašnjava Stoičev. Mesari, kojima je za rad nužna hladna infrastruktura, zasad nisu preseljeni, a Stoičev upozorava da se bez mesa slabije prodaje i povrće.
Najveći strah prodavača nije novo mjesto, već produženje radova. Stoičev procjenjuje da će „ako bude sve gotovo i za mjesec dana biti dobro”. Do tada, Dolac u „izgnanstvu” ostaje otvoren svakodnevno, a raspoloženje na štandovima dokazuje da humor ponekad doista spašava glavu.